Hrvati su zbog novog zaključavanja ostali bez omiljenog hobija. Ono čemu se stranci uvijek čude stranci, a kolumnisti pišu, ono zbog čega su kafići u vrijeme "starog normalnog" uvijek bili puni i bez čega se jednostavno ne može jest - kava. No, to ne znači da nema kave, već da nema višesatnog sjedenja u kafićima i na terasama i čavrljanja. Dovitljiv narod sada kavu kupuje na kioscima, automatima, pa čak i u pekarama, a klupice i zidići su zamijenili terase kafića. Kava se pije s nogu, bilo kad i bilo gdje, tu ljubav ne može ništa slomiti.
"Mislim da nedostaje svima. Snalazimo se na svakakve načine", prokomentirala je Ena Bogut iz Zagreba.
Aparati rade posao konobara
Barske stolice su prazne, a konobari na prisilnom godišnjem. Njihov posao sada rade aparati na benzinskim postajama, kioscima ili pekarama. Oni, prema epidemiološkim uputama Nacionalnog stožera, smiju prodavati kavu "za van". No, kafići ne smiju, barem ne oni koji ne zadovoljavaju posebne tehničke uvjete. No, nekim je kavoljupcima to čak i dobro došlo.
"Malo je sve čudno, s obzirom na situaciju je čak i OK ispalo. Pa može se, ima više mjesta za uzet za van pa si sjednemo na klupicu", priznala je RTL-uTereza iz Zagreba.
Kava se i dalje pije na Stradunu
Jedna od najpopularnijih i najposjećenijih ulica u metropoli, Tkalčićeva, sada je prazna. U njoj se više ne jede i ne pije, jer je puna kafića i restorana koji su sada zatvoreni. Slična je situacija i na dubrovačkom Stradunu, na kojem kave ipak ima.
"Dobro se snalazimo, nije nam drago što su zatvoreni, ali najčešće u trafici i pođemo učiniti đir po Stradunu i to je to", rekao je Dragan Marić iz Dubrovnika, a njegov sugrađanin Nikola Daničić je dodao: "U kafiću je veći gušt, ali ja nemam problem ni s ovima. Dobre su."
Nema kafića, ali ljubav Hrvata i kave, makar ona bila "aparatuša", vječna je. Kada i ako Stožer popusti svoje mjere, znat ćemo gdje bismo mogli pronaći svoje prijatelje, poznanike, kolege s posla...
