Dok se užurbanim koracima približavam Kongresnoj dvorani, razmišljam o budućnosti Zagreba. Kako li će izgledati iduće četiri godine? Hoće li novi gradonačelnik uspjeti napraviti sve što je obećao? Hoće li se grad iščupati iz financijskog kaosa u kojem se nalazi? Udubljena u svoje misli, zapinjem za skršeni asfalt. "I hoće li, pobogu, riješiti ovaj kriminal od cesta više?", pomislim ljutito.
Ljutim se na asfalt, ali i na sebe jer opet stižem u zadnji čas. Deset je, a u deset sve kreće. Stižem pred dvoranu, a kad tamo novinari ležerno ćaskaju. Dolazim do jednog poznatog lica, pozdravljam ga.
"Još nije počelo?", pitam.
"Ne. Neće tako brzo izgleda", odgovara mi poznanik.
Na ulazu u dvoranu stoje gospoda obučena u fina odijela te me usmjeravaju do gospođa koje upisuju predstavnike medija. Proceduru znam. Stigla nam je dva dana prije sjednice, u jedanaest točaka.
"36.6. Možete se upisati", govori mi simpatična crna gospođa nakon što mi je izmjerila temperaturu. Upisujem se na list papira, a gospođa me uputi u prostor za medije, koji se nalazi tik do dvorane u kojoj će svakog časa krenuti konstituirajuća sjednica Gradske skupštine Grada Zagreba. Iako bismo je svi silno željeli pratiti "uživo", zbog epidemioloških mjera to je nemoguće, pa smo primorani pratiti iz prostora do.
Najvažnija promjena na čelu grada
Predvorjem centra prolaze neke poznate i neke malo manje poznate političke face. Neke od njih vidjeli smo u Saboru, neke već ranije u Skupštini. Ona najvažnija promjena dogodila se na čelu grada. Nakon dugogodišnje vladavine jednog čovjeka, čiji se lik i djelo u najmanju ruku mogu nazvati kontroverznim, metropolu će, barem naredne četiri godine, voditi jedan od njegovih najvećih kritičara. Njih dvoje, zapravo, nikada nisu odmjerili snage 1 na 1. Trebali su u kampanji, i svi su s nestrpljenjem iščekivali njihov sraz. No, sudbina je htjela drugačije pa su izbori na kraju prošli bez čovjeka koji je volio "puno delati", kako je on to znao govoriti. Imam osjećaj da je Milan Bandić nekako brzo pao u zaborav. Očekivala sam da će se njegovo ime duže spominjati, no sva se pompa brzo utišala, a fokus javnosti prebacio se na novog gradonačelnika Tomislava Tomaševića koji je početkom mjeseca i službeno stupio na svoju funkciju.
"Što se čeka, zašto se kasni?", pitam jednu poznanicu koju sam srela u međuvremenu. Odgovara mi da se čekaju "neki Tomaševićevi ljudi". Tko će ga znat jesu li se stvarno čekali neki gradonačelnikovi ljudi ili je to polovična informacija koja je u tom trenutku kolala od uha do uha. Iz zgrade izlazi jedan od novih zastupnika koji su u ovom mandatu ušli u Skupštinu. S maskom na licu, hrpom papira u rukama i pomalo uznemiren, Ivan Račan približava se skupini ljudi koji stoje pred ulazom. Žali se i pokazuje hrpu papira. Kaže, ništa se nije promijenilo…
Tomašević u drugom planu
Četvrtak, zapravo, nije bio Tomaševićev dan. Gradonačelnik je bio u drugom planu, a u prvom je planu izbor novog predsjednika Skupštine. Danima su se lomila koplja treba li Joško Klisović biti osoba koja je preuzeti tu važnu funkciju. Dok su jedni smatrali da ne treba, jer je SDP u Skupštini takozvani "junior partner", drugi su bili mišljenja da treba. Joško je čovjek čija politička karijera nema mrlje. Fin, uglađen, pristojan, uvijek vedar i pozitivan, jedan od onih ljudi koji se u političkim krugovima itekako poštuju.
U iščekivanju sjednice, tražim bivšeg predsjednika Skupštine. Zanima me kakav će savjet dati novom predsjedniku. Dok krećem u potragu za njim, na ulazi spazim zanimljivu scenu i jedno dobro poznato lice. "Kraljica transparenta", kako je zovu, neumorna gospođa Višnja Škreblin i danas je tu. U naručju drži transparent "Možemo muljamo". Veli, nije zadovoljna kako je sve krenulo. Nije zadovoljna gradonačelnikom, ljudima kojima se okružio. Da se nju pita, jedini tko je mogao vratiti sjaj i šarm Zagrebu je Joško Klisović, koji za desetak minuta i službeno treba preuzeti svoju novu dužnost.
Prosvjednica Višnja Škreblin uoči konstituirajuće sjednice Gradske skupštine Grada Zagreba
U 10.30 konačno sve počinje. Prvi dio sjednice do službenog izbora predsjednika, vodi Rada Borić. Na tren prestajem s poslom, jer je glasovanje. Joško Klisović izabran je za predsjednika skupštine s 43 glasova 'ZA' i tri glasa 'PROTIV', a Skupštinom se potom prelomio pljesak. Borić ga poziva da preuzme vođenje Skupštine. Imamo predsjednikaaaa!, pomislim u sebi pa nastavim dalje s poslom. Kasnije doznajem da su ova tri glasa 'PROTIV' bili Mostovci. Razlog im je bio itekako zanimljiv. Naime, Marko Sladoljev kasnije mi je ispričao da su time Zagrepčanima poslali važnu poruku, a to je da će u ovom mandatu Most biti "žestoka oporba" vladajućima.
Nije prošlo dugo, a već time-out. Novi predsjednik odredio je stanku od 15-ak minuta. Iz dvorane izlaze zastupnici, jedan za drugim. U prostor gdje su bili smješteni novinari ulazi Renato Petek, jedan od najaktivnijih saborskih zastupnika u prošlom sazivu opet. Pozdravlja novinare, kaže "Opet ćemo se družiti…"
Uhićenja ukrala show
Nedugo nakon njega, iz dvorane izlazi novi predsjednik Skupštine. S osmjehom na licu, ponosno prolazi prostorom gdje su smješteni novinari. Sretan je, vidim mu na licu. Čak i ponosan jer je preuzeo ovu važnu funkciju. Zastupnici se vraćaju na svoja mjesta u dvoranu. Gledam na sat, razmišljam koliko će sve trajati. Neki kažu, možda ćemo se ovdje danas zadržati. Spominju 14, 15 sati. Sjednica se nastavlja svojim tijekom. U jednom trenutku, na kratko se prestane pratiti tijek događaja u Skupštini. Svi uzimaju mobitele i otvaraju brejking vijesti koje počinju stizati sa svih strana. Policija i USKOK baš su tog jutra upali u Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo (GSKG), tvrtku koja upravlja stambenim objektima u vlasništvu Zagrebačkoga holdinga. Uhićeno je nekoliko ljudi, sumnja se u gospodarski kriminal, namještanje poslova te davanje i primanje mita. Ta će tema kasnije i zasjeniti izjave političkih stranaka koje su imali pripremljene povodom svečane sjednice. One su pale u drugi plan, dok su njihova razmišljanja o ovoj policijskoj akciji kasnije krasile sve naslovnice.
Oko 11.45, Klisović govori da je sjednica završila. Već, čude se svi. Nitko nije očekivao da će sve skupa tako ekspresno završiti. No, nitko se zapravo ne žali, zadovoljni su. Još samo izjave za medije i možemo se razići, svatko svojim putem. Škorina ekipa iz Domovinskog pokreta u predvorju okida zajedničku fotografiju. Morali su ovjekovječiti taj trenutak, ipak je iz njihovih redova potpredsjednik Skupštine, Igor Peternel. Škoro je tu, no pitanje je do kada ostaje. Kuloari šuškaju da će još malo, a nakon toga u zagrebačku Skupštinu šalje nekog od svojih, a on se kani posvetiti Saboru i stranci. Skupština mu valjda nije toliko napeta, napetija mu je bila funkcija gradonačelnika koju mu je Tomašević premoćno uzeo u drugom krugu.
Joško Klisović izlazi pred novinare i prvi daje izjavu. Ipak je ovo njegov velik dan. Kasnije ga hvatam kako u pozadini ležerno časka sa Zvonimirom Troskotom. Zvone se smije, oboje su dobro raspoloženi. Zapravo, svi su tog dana bili dobro raspoloženi. Bez napetosti, bez nervoze, pristojno, svečano, baš kako priliči metropoli – takva je bila i konstituirajuća sjednica Gradske skupštine Grada Zagreba. Druga će, zasigurno, biti drugačija. Teža, konkretnija, a na kojoj će glavna točka biti rebalans proračuna, ali i na kojoj će Tomašević navodno razriješiti „gradske ministre“ koji su tamo još iz vremena Milana Bandića. Kad smo već kod bandićevaca, učinilo mi se kao da sam ih slabo vidjela po hodnicima kojima su nekoć žarili i palili. Kao da su se skrivali od novinara i eventualnih neugodnih pitanja koja bi im mediji mogli postaviti.
Hoće li radost zamijeniti neki drugi osjećaji?
Dok se čeka gradonačelnik i njegova izjava, zastupnici polako odlaze. Prisegu su položili, protokol su odradili. Izvana u dvoranu dolazi smijeh. Dobro raspoloženi zastupnici izabrani s liste platforme Možemo! okidaju zajedničku fotografiju, za uspomenu na ovaj za njih itekako poseban dan, kada su velikom većinom i službeno preuzeli vođenje Zagreba iduće četiri godine. Odlaze sretni, razgaljeni, gurajući bicikle i ležerno čakulajući. Hoće li uvijek nakon sjednice biti tako dobre volje?
Sigurno neće. Pred svima njima je, s kojeg god političkog spektra dolazili, težak i izazovan posao. Zagreb grca u problemima – financijskima, komunalnima. Zagreb treba osloboditi od okova korupcije, kumova, mutnih poslova, muljaža… Zagreb je devastiran i izranjavan. Zagrebu treba vratiti sjaj. Šarm, kako je gospođa Višnja rekla. Hoće li u tome uspjeti? Pa, nadajmo se, jer to je u konačnici za dobrobit svih nas…
Pogledajte najnoviji tjedni komentar Net.hr-a:
