Brutalno smaknuće Nizame Hećimović iz Gradačca u susjednoj BiH, koju je ubio njezin bivši partner Nermin Sulejmanović uznemirilo je javnost cijele regije, kako zbog činjenice da je ubojica smaknuo Nizamu i još dvoje ljudi, tako i zbog činjenice da je izravni prijenos pogubljenja putem društvenih mreža pratilo čak 15 tisuća ljudi, a mnogi od njih podržavali su ubojicu. Do te je mjere (rodno uvjetovano) nasilje ovdje normalizirano.
Slučaj nesretne Nizame Hećimović odvio se po vrlo dobrom poznatom regionalnom scenariju: zlostavljana žena prijavljuje nasilje policiji, ali ne dobiva odgovarajuću zaštitu; policija i sudovi su, u najmanju ruku, blagonakloni prema nasilniku, a na koncu žena biva žrtva femicida, najekstremnijeg oblika rodno uvjetovanog nasilja. Taj zastrašujući scenarij isti je u svim balkanskim državama, a ni u jednoj od njih zakonodavstvo ne prepoznaje femicid kao posebnu vrstu zločina. Nekoliko dana slučajevi poput Nizaminog okupiraju pažnju zgrožene javnosti, ponekad zaredaju prosvjedi poput onih ugasle inicijative „Spasi me“, ali na koncu se ništa zapravo bitno ne mijenja.
Hrvatska, kad je riječ o zlostavljanju žena, obiteljskom nasilju ili femicidu, nažalost nije ništa bolja od država bivše Jugoslavije koje još nisu ušle u Europsku uniju, a na razini EU treća smo najgora zemlja kad je riječ o femicidu. Samo prošle godine 13 žena su ubile njima bliski muškarci, žene u RH ubijaju najčešće sinovi i partneri; na milijun stanovnika imamo više ubojstava žena od Francuske, svakih 15 minuta jedna žena u Hrvatskoj doživi neki oblik nasilja. I ovu godinu započeli smo strašnim obiteljskim zločinom, kad je dugogodišnji obiteljski nasilnik sjekirom teško ozlijedio bivšu ženu i usmrtio njezinu jednoipolgodišnju djevojčicu, pa se na koncu ubio.
Tri puta je prijavljivan zbog nedjela koja spadaju pod obiteljsko nasilje: jednom je bio prekršajno prijavljen, dva puta kazneno i to zbog prijetnje i povrede prava djeteta. U oba ta slučaja nad njim je provedeno kriminalističko istraživanje, bio je priveden te su mu bile određene i mjere opreza, zabrane približavanja bivšoj 42- godišnjoj partnerici koju je sada pokušao ubiti. No te mjere opreza su mu odlukom suda ukinute u ožujku 2021. jer je sud smatrao da više nisu potrebne. Osim za obiteljsko nasilje, prijavljivan je i osuđivan i zbog drugih djela, uključujući i razbojstva i krađe. Svojevremeno je bio dio grupe koja je po Zagrebu pljačkala poštarske kombije i automat-klubove. Nikome u sustavu nije bilo stalo da mu se stane na kraj.
Zagovaratelji patrijahalnog poretka
Prema podacima pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić, na uzorku od 1200 presuda Hrvatska ima manje od 10 posto kazni zatvora za kaznena djela rodno uvjetovanog nasilja i uglavnom je riječ o uvjetnim i novčanim kaznama. Politički i represivni sustav je očito premrežen zagovarateljima užasnog patrijarhalnog poretka pa naprosto nasilje nad ženama ne prepoznaje kao ozbiljan društveni problem.
Sve je još i gore kad je nasilnik na poziciji moći. Bivšem HDZ-ovom načelniku općine Lasinja Željku Prigorcu osuđenom za silovanje, Visoki kazneni sud je krajem prošle godine smanjio kaznu koju mu je dosudio Županijski sud u Karlovcu, s dvije na godinu i pol zatvora zbog njegovih odlikovanja u Domovinskom ratu, zbog čega su negodovali i neki branitelji poput pukovnika HV-a u mirovini Juraja Škrtića. Iako je i kazna od dvije godine zatvora zapravo bila mala za ono što je učinio, sud ga je još i nagradio.
Bivšeg HDZ-ovog požeškog župana Alojzija Tomaševića bilo je nemoguće smijeniti dok je psihički i fizički zlostavljao suprugu, a slučaj je trajao godinama da bi na koncu u prosincu 2020. na Županijskom sudu u Karlovcu bio pravomoćno osuđen zbog obiteljskog nasilja na 10 mjeseci uvjetno, uz rok kušnje od dvije godine. Potrajalo je i dok ga nisu izbacili iz stranke, ali i dalje je vladajućima očito važan pa se premijer Andrej Plenković, skupa s dva ministra, uredno s njime fotografirao u travnju ove godine na Dan Požeško-slavonske županije.
Posljednji u nizu lokalnih moćnika iz redova vladajuće stranke koji mrze žene je nasilnik Žarko Žgela, načelnik općine Severin, kojim se ovih dana intenzivno bavi RTL Direkt Damire Gregoret, pokušavajući osvijestiti javnost da ne smijemo olako prelaziti preko činjenice da osvjedočeni nasilnici ostaju na poziciji moći unatoč počinjenim zlodjelima. Pijani Žgela je u srpnju ove godine premlatio vlasnicu kafića Ivu Milku Kramarić, svi smo imali priliku vidjeti snimku tog užasnog fizičkog napada za koji je Žgela prvo bio samo prekršajno prijavljen. Kad se javnost uzbunila zbog blagonaklonosti policije prema nasilnom načelniku, uključio se i DORH, pa je na koncu početkom kolovoza konačno protiv njega podignuta i kaznena prijava.
Unatoč svemu, sustav se ponovno narugao i žrtvi i osviještenom dijelu javnosti: Žgela je ostao načelnik i, u tjednu kad je protiv njega podignuta kaznena prijava zbog nasilja nad ženom, dijelio je ugovore o radu ženama koje su zaposlene u sklopu europski financiranog programa Zaželi Ministarstva rada i socijalne skrbi. Nitko osim medija i ženskih aktivistica poput Sanje Sarnavke, o ovom strašnom državnom cinizmu nije se oglasio. Šuti resorni ministar, šuti premijer, ali šuti i opozicija. Šaketanje žena postalo je, valjda, dio opće (ne)kulture.
Vladajući očito misle da se slučaj Žgela više njih ne tiče otkako je izišao iz HDZ-a, nakon spomenutog napada. A itekako ih se tiče jer imaju svu moć potrebnu da se zakoni koji će omogućiti oštro kažnjavanje nasilnika i njihovo ekspresno micanje s dužnosti zbog nasilničkih i drugih nedjela. Žgeli i svim drugim žgelama, koje ovakav politički i represivni sustav zapravo ohrabruje na iživljavanje nad slabijima, mora se moći stati na kraj. Evo prilike premijeru da „pošalje poruku“.
Ostane li Žgela na poziciji moći, neće to biti poraz Ive Milke Kramarić nego poraz svih nas koji šutke pristajemo živjeti u kulturi nasilja.
POGLEDAJTE VIDEO: 'Načelnik Žgela školski je primjer situacije u kojoj bi političar trebao podnijeti ostavku. Imali smo još takvih situacija'
