Hrvatskom je zavladala panika, u bolnicu se javljaju i ljudi koji su samo pojeli štapiće, a odjednom je svaka grlobolja kemijsko trovanje. Psihologinja i redovita profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Gordana Kuterovac Jagodić komentirala je pojavu da se ljudi u Hrvatskoj sada boje popiti gazirano piće.
"Ovo što vidimo ovih dana, odnosno danas i jučer, čini mi se da je zapravo jedna situacija u kojoj su se nekakve glasine jako velikom brzinom proširile, a proširile su se, između ostalog i zbog toga što su emocionalno nabijene u smislu da smo mi sad kao dobili neke povlaštene poruke. Preko nekih društvenih mreža ili od svojih prijatelja koji su samo to proslijedili, koje će nas kao zaštititi od nečega što je vrlo ozbiljno i to je trovanje. A znamo da je trovanje jednom kad nešto popiješ, ne možeš više to kontrolirati, to je nešto što može biti dosta opasno", rekla je Kuterovac Jagodić.
Zbog svega je idealan trenutak za širenje fake newsa i teorija zavjere.
"Tako je. I mi sami ćemo to proširiti jer svi mislimo, možda je fejk, a možda nije. Možda mogu svoje najmilije zaštititi, pa poslat ću i njima. Pa tako svako pošalje nekima svojim najmilijima i to se sad ne zna. Prvo je li vijest ili je lažna vijest jer se vrlo brzo proširila. Jučer nismo znali je li to istina ili nije, ali čini se da s ovim razvojem događaja nešto ima. Gdje ima dima, vjerojatno ima neke vatre", tvrdi psihologinja.
Ljudi u panici
Ima 14 ljudi koji su došli u bolnicu, čini se da sad ljudi u panici dolaze, a svatko koga zaboli grlo misli da se otrovao.
"Pa vjerojatno ne baš svatko, nego oni ljudi koji su inače osjetljiviji na nekakve zdravstvene, odnosno tjelesne simptome. Pa onda ih sad mogu povezati, odnosno naći objašnjenje i u ovome", rekla je.
Mojmira Pastorčić se nadovezala i rekla da tu paniku pojačava troma reakcija institucija ili nedovoljno dobro ponašanje u krizi.
"A ja bih rekla da i od same kompanije, pa onda od vlasti onda i ta činjenica da se nije smjelo govoriti o točnom proizvodu, još više potencira paniku jer ne znamo točno koji je. Je li ovaj ili onaj? Pa se sad svi boje nešto reći jer se boje tužbi, tužbi velike kompanije pa sad ne znaš što smiješ reći, a zapravo bi trebalo da bi zaštitili građanstvo reći točno koji je proizvod. Za koji proizvod se sumnja da je, isto tako bi lakše ljudima bilo da, recimo, ministar, kad kaže da institucije rade svoj posao, ne kaže samo to tako općenito, nego da kaže točno koje institucije što rade kako bi zaštitile da se to nešto ne dogodi ili onda isto se događa da dobivamo u istoj informativnoj emisiji dvije različite zdravstvene preporuke. Ministar kaže pijte vodu, liječnik koji prije toga govori iz bolnice, izvještava da ne treba piti ništa kad se tako neko trovanje dogodi. Znači, sve to stvara zbunjenost kod ljudi i nepovjerenje. Glavna stvar je nepovjerenje, nitko u ništa više ne vjeruje zato što se vrlo često svaki dan događa da sve institucije u koje vjerujemo, evo danas i Sveučilište, sad su rektori u zatvoru, sad je pola nekog odsjeka također u zatvoru - više nitko nikome ništa ne vjeruje. A kažem kad se pojavi neka ova opasnost za naše zdravlje i onda tu smo skloni povjerovati jer je uvijek bolje kao ono da se zaštitim nego da ne vjerujem", rekla je psihologinja.
Odgovornost korporacije
Ističe da su svi mogli bolje komunicirati. "Mislim, ja, vjerujem da je jedna stvar tu u toj komunikaciji upravo taj neki strah od jako, jako velike korporacije i moćne korporacije da ne bi imali ljudi neke posljedice. Svako osobno koji bi nešto rekao neku pravu informaciju, a to se ne bi smjelo dogoditi. Država bi trebala zaštititi svoje građane, dajući sve informacije koje znaju, odnosno govoreći da ako ne znaju, da ih onda pokušavaju saznati."
Na pitanje kako sada uopće možemo paniku smiriti, psihologinja kaže kako misli da je sad na potezu ta kompanija koja ima sad veliku štetu u ugledu. "Koja bi onda morala kontinuirano i stalno i detaljno obavještavati o svojim procedurama, kako oni to rade, a ne se pozivati na to da njih samo kontroliraju neke vanjske i strane službe, ne znam kad su rekli vanjske da su mislili baš strane ili unutarnje kontrole, vjerojatno su to mislili, ali opet bi trebali biti što otvoreniji i ne zataškati, tj. da samo se čeka da prođe vrijeme pa da se smire stvari. Nego zapravo jasno reći što je bilo, što nije bilo i jasno komunicirati u kojem dijelu lanca bi se moglo tijekom proizvodnje ili transporta nešto dogoditi. Nije dobro samo okrivljavati druge, korporacija bi trebala preuzeti odgovornost i reći da će istražiti što se moglo dogoditi i otvoreno to komunicirati."
