Vjerojatno nastojeći unaprijed amortizirati udarac lošeg rezultata popisa stanovništva, koji tada još nije bio objavljen, Vlada je potkraj prošle godine najavila jednu od neobičnijih demografskih mjera u nizu sličnih kojima se proteklih godina pokušavalo sanirati posljedice velikog odljeva stanovnika iz Hrvatske.
Premijer Andrej Plenković je 22. prosinca, nakon posjete jednoj tvrtki u Rugvici kod Zagreba, kazao da će neki Hrvat koji, primjerice, radi u Njemačkoj kao vodoinstalater moći stečeno znanje u Njemačkoj primijeniti i u Hrvatskoj ako se vrati i prihvati poticajne mjere u maksimalnom iznosu od 200.000 kuna. "To su poticajne mjere nekome tko ima problem odmah sam stati na noge, to je inicijalni push koji daje nekom motiv za povratak i financijska sredstva", poletno je zborio premijer.
'Biram Hrvatsku' za 26.500 eura
Mjera je već ranije piarovski krštena sloganom ''Biram Hrvatsku''. Ukratko, svi bi povratnici iz zemalja EU koji su ondje proveli najmanje godinu dana, a u Hrvatskoj žele otvoriti svoj biznis, uz 150.000 kuna poticaja za samozapošljavanje dobili dodatnih 50.000 kuna za povratak, dok bi oni koji unutar Hrvatske žele preseliti poslovanje u manje razvijene krajeve, dobili još dodatnih 25.000 kuna. Preračunato u eure, kojima ćemo uskoro plaćati, riječ je o otprilike 26.500 eura.
U međuvremenu smo doznali da je na popisu stanovništva prebrojano 3,88 milijuna stanovnika, što je skoro 400 tisuća manje nego deset godina ranije. Pritom ne treba smetnuti s uma činjenicu kojom se uobičajeno tumači barem dio dramatičnog gubitka stanovnika – da su ulaskom Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije 1. srpnja 2013. godine ovdašnjim građanima širom otvorena ili barem odškrinuta vrata na tržištima rada bogatih europskih zemalja.
Za spomenutu mjeru vabljenja domaćih ekonomskih emigranata u državnom je proračunu osigurano 1,020 milijardi kuna. Jednostavnim se izračunom vidi kako je država računala da će poticajnu mjeru iskoristiti 5100 ljudi. Ali isto tako se jednostavno vidi da se pritom debelo preračunala.
Očekuju 4500 povratnika, zasad se javio jedan
Prema informaciji koju je objavio RTL, tu je mjeru u prvih mjesec dana ove godine iskoristila – nema potrebe pisati brojku - jedna osoba! Iseljenici koji su tu mjeru komentirali gotovo odreda su je odbacili ili ismijali.
''Smatram ovu mjeru jednim bezobraznim udarcem za sve one koji ostaju u Hrvatskoj, rade i trude se usprkos svemu. Razmislila bih o povratku u Hrvatsku jedino kad bi se novac uložio u borbu protiv korupcije, u borbu protiv nepotizma“, kazala je za RTL Eva koja je prije četiri godine odselila u Portugal.
I u Hrvatskoj su mnogi osupnuto reagirali kazavši kako je ta mjera šamar svima koji ovdje rade, privređuju i plaćaju porez.
U Vladi, pak, vjeruju da će do konca godine stimulativnu mjeru tešku 200.000 kuna iskoristiti oko četiri i pol tisuće ljudi. Po tome bi, nakon što se u cijelom siječnju za tu mjeru prijavila jedna osoba, idućih mjeseci tempo prijava trebao biti skoro 410 povratnika mjesečno u prosjeku.
'Možemo očekivati samo još veće iseljavanje'
Velika većina onih koji su o toj mjeri dosad govorili u javnosti – od demografa i sociologa do poduzetnika i oporbenih političara – ustvrdili su da se njome dugoročno ne postiže mnogo niti za demografsku niti za gospodarsku sliku. Hrvatska se, gotovo je neminovno, mora okrenuti uvozu radne snage ako želi preokrenuti gospodarske i demografske trendove. Rekao nam je to i prof.dr.sc. Ivan Rimac s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje na katedri Metodologija istraživanja u socijalnom radu i socijalnoj politici.
''Manjak ljudi koji su odselili i nije toliko velik koliki je gubitka stanovništva zbog starosti. Međutim, ti koji su odselili čine potentni dio populacije koji bi trebao biti izvor obnove stanovništva, koji bi trebao privređivati i nositi ekonomiju. A urušavanjem toga možemo očekivati samo još veće iseljavanje'', smatra prof. Rimac.
Po njegovim riječima, svaki popis stanovništva u Hrvatskoj izazova veliku, ali jednokratnu buku. On napominje da trend starenja stanovništva naprosto traje desetljećima, još od 1960-ih kada su povećana urbanizacija, bolja zdravstvena zaštita i drugi elementi pridonijeli demografskoj tranziciji u kojoj su roditelji shvatili kako više ne moraju imat sedmero djece da bi im četvero preživjelo, već da će im i jedno dijete zbog bolje zdravstvene zaštite i višeg standarda preživjeti.
'Mjere ne donose brze promjene'
''Danas imamo sasvim drugačiji model angažmana pojedinaca i ne možemo tek tako napraviti nekakav natalitetni bum. Osim u slučaju da država počne ozbiljno brinuti o djeci kroz sustav vrtića koji bi obuhvatio cjelokupnu populaciju djece, kroz aktivno školovanje i model jednosmjenskog školovanja u kojemu djeca borave u školi u istom ritmu kao i njihovi roditelji na poslu. I da nakon školovanja imamo riješenu brzu tranziciju na tržište rada i brzu mogućnost stambenih kredita, što je temelj za osnivanje obitelji. Bez tih elemenata, koje ovdje nitko ne razmatra, nema šanse da se išta promijeni'', kaže prof. Rimac.
U tom smislu su mjere poput 'Biram Hrvatsku' kratkoročne i vatrogasne. Rimac kaže kako su neke zemlje shvatile da se čak i uz uvođenje takvih mjera promjene neće dogoditi brzo pa su prihvatile uvoz stanovnika, odnosno radne snage.
''Uvoz stanovnika iz nerazvijenih zemalja nije dovodio samo radnu snagu u neku zemlju, nego i mentalni sklop preddemografske tranzicije jer su obitelji koje su dolazile iz nerazvijenih ekonomija i ruralnih područja imale puno djece. Kada su ušli u bolje životne uvjete, tek je njihova druga generacija zapravo preuzela model razvijenog društva. Natalitetni bum u Njemačkoj ili Švedskoj 1960-ih i 1970-ih događao se upravo u vrijeme kada su uvozile radnu snagu'', napominje Rimac.
'Mi nismo poput Islanda našli ekonomski model'
No, po njegovom, mišljenju, Hrvatska ima jedan ograničavajući faktor za uvoz radne snage. ''Mi smo potpuno ksenofobno zatvoreni za bilo kakvo useljavanje takvog tipa, čak i kada ekonomski imamo izuzetne potrebe za useljavanjem. Mi sada stvaramo jedan još gori artefakt. Ne samo da nemamo dovoljno radne snage, nego smo domaću radnu snagu toliko razmazili da je postalo sasvim normalno raditi, dati otkaz i otići negdje drugdje ili čak ne raditi ništa neko vrijeme jer nema potrebe da se čovjek boji toga hoće li se ponovno zaposliti. Toliki je manjak radne snage!'', upozorava.
Povrh svega, kaže Rimac, to povisuje cijenu rada i uvodi nas u potrebu za znatno produktivnijim radom koji je više plaćen.
''Mi nismo našli ekonomski model u kojem bi imali produktivniji rad i veću profitabilnost. Mi nismo poput Islanda koji je razvio bankarski sektor kojim pokriva pola razvijenog svijeta pa da možemo reći kako imamo malo stanovnika koji zarađuju jako puno i da smo time riješili ekonomski problem. Imamo neproduktivnu proizvodnju i vrlo malo produktivnih radnika, a mnogo onih koji su potpuno zaposleni. Imamo nekih pomaka u visokim tehnologijama i informatičkom sektoru, ali bez uvoza radne snage naprosto ne ide'', kazao je prof, Rimac za Net.hr.
