Mladi s fakultetskim diplomama u Hrvatskoj vrlo teško nalaze posao, ali razlog tome nije toliko neprilagođenost obrazovnog sustava tržištu rada.
Sektor visokog obrazovanja u Hrvatskoj nema se niti čemu prilagođavati na tržištu tada, sve i da jedino to želi – rekao je sociolog Dragan Bagić za Deutsche Welle, komentirajući aktualnu polemiku o (ne)zapošljivosti mladih s fakultetskom diplomom. Eurostat je nedavno objavio da Hrvatska u tom segmentu spada u samo dno Europske unije, a bolja je samo od Italije i Grčke. Iz podataka je vidljivo da puna trećina tek diplomiranih studenata ostaje na Zavodu za zapošljavanje ili emigrira za poslom u inozemstvo.
Brojke Državnog zavoda za statistiku pokazuju da su mladi u Hrvatskoj osuđeni na surove uvjete rada, jer je Hrvatska na europskom dnu i po nesigurnim te prekarnim oblicima radnih odnosa, masi ugovora na neodređeno i sličnim radnim uvjetima. Time su najviše pogođeni mlađi radnici, odnosno oni koji prvi put stupaju na tržište rada.
Analitičari krive obrazovni sustav
Dio analitičara u medijima tvrdi da je razlog tome problemu neprilagođenost sustava obrazovanja protrebama radnog tržišta.
"Nije tako, što pak ne znači da je taj sustav dobar i da ne treba reforme. Ali naše gospodarstvo uglavnom ne proizvodi radna mjesta za visokokvalificiranu radnu snagu. U njemu naočigled dominira srednjeobrazovani i niskoobrazovani kadar", izjavio je Bagić.
No, pitanje je što bi točno mogao poduzeti sektor visokog obrazovanja da umanji sve goru poziciju stučnjaka koje proizvodi.
Vlade radile propuste
Ekonomski analitičar Toni Prug smatra da prostora za napredak u tom kontekstu još ima, ali da visokoobrazovni sektor to ne može sam. Zato on među glavnim preprekama prvo adresira državu, odnosno hrvatske vlade u proteklih 20 godina, jer, kako tvrdi, "one nisu kroz stručna tijela donijele strategiju industrijskog razvoja koja bi postavila državne investicijske i regulatorne okvire i prioritete, da bi time privatnom sektoru naznačila u kojim sektorima može očekivati podršku javnih financija i institucionalnih tijela.“
U takvim bi okvirima i fakulteti dobili naznake u kojem pravcu očekivati rast broja radnih mjesta, pa bi sukladno tome eventualno modificirali programe.
Zatvoreni krug
"Nijedna od tih vlada nije odreagirala na činjenicu da nam je akademska zajednica bolesno zatvorena, premrežena političkim i osobnim, točnije nepotističkim interesima“, smatra Prug.
Takvo stanje akademskog sektora odražava se i na zanemarivanje potrebe uvođenja obaveznog aktivnog baratanja engleskim jezikom.
"To nije jednostavan projekt, zato što iziskuje puno ozbiljnije i sistematičnije uvođenje engleskog od najranijih školskih dana. No povećala bi nam se međunarodna kompetitivnost radnika i znanstvenika, a male zemlje i ekonomije poput naše nemaju resurse za prevođenje svih stručnih materijala potrebnih za studiranje“, kaže Prug.
Prug je naposljetku zaključio kako veliki nedostatak sektora predstavlja i nedovoljna internacionalna otvorenost humanističkih i društvenih disciplina.
"Baš one su u miljeu financija i upravljačkog kadra stalni izvor radne snage, koja je u stanju valjano analizirati mnoge aspekte poslovnog svijeta i njegovih potreba. A da bismo proizvodili ono što drugi vani žele kupiti, s fakulteta nam mora izlaziti adekvatan kadar", sumirao je.
Svi trebaju zavrnuti rukave
Za to je hrvatskoj akademskoj zajednici neophodna konstantna nadogradnja i verifikacija rada kroz međunarodne znanstvene krugove, da bi društvo i ekonomija uopće imali šansu za napredak. Ali, prvi bi potez morala povući država svojom ekonomskom politikom i drukčijim strukturiranjem osnova za razvoj nacionalne privrede.
Dragan Bagić izjavio je da je u ovom stoljeću u Hrvatskoj izuzetno povećan udio mladih koji studiraju, pa i završavaju studij. Država je u prošlom desetljeću čak poticala "društvo znanja", a popularan je tad bio slogan – S fakulteta na posao.
"Očito je nažalost i da ostaju nezaposlenima kao nikad ranije, zato što gospodarstvo nema nužnu dinamiku. Izuzetak su sektori poput informatičkih tehnologija, ali ni on se ne može mjeriti s, na primjer, turizmom, koji toliko baš i ne traži kadar s diplomom. A neće valjda svi studirati informatiku“, zaključio je Bagić.
