Prvo pandemija, a sada i rat u Ukrajini, vanjski su utjecaji koji su dramatično uzdrmali tradicionalne modele turizma i stručnjaci za turizam sada već treću godinu analiziraju učinke, ali i trendove i moguća rješenja. Kako se snašla hrvatska turistička branša, koji su najveći problemi hrvatskog turizma, ali i perspektive, razgovaramo s Emanuelom Tutekom iz BlueRock Consultinga, konzultantom u turizmu s dugogodišnjim međunarodnim iskustvom koji kao suradnik u timu sa stručnjacima s Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, sudjeluje i u pripremi Strategije održivog turizma do 2030. godine koju priprema Ministarstvo turizma.
NET.HR: Prema prvim informacijama nakon početka rata u Ukrajini uslijedio je šok na turističkoj sceni u Hrvatskoj, zastoj u rezervacijama, otkazivanja turista iz daljih odredišta itd., ali sada se situacija normalizira. Kakva je vaša ocjena: hoće li rat u Ukrajini prouzročiti ozbiljnije posljedice na predstojeću turističku sezonu?
TUTEK: Ako gledamo brojke, samo 2 posto ukupnog broja gostiju je otpadalo na goste iz Ukrajine i Rusije. Ako i izgubimo sve goste s tih tržišta, a nećemo sve – to nije značajan gubitak. Ali ono oko čega moramo biti oprezniji jest percepcija tržišta. Za goste s dalekih odredišta, Hrvatska je prije svega dio Europe, a sada je usred te Europe rat. Promet iz smjera SAD prema Europi je stao. Kao što je stao u prvoj fazi pandemije, promet je nakon izbijanja rata u Ukrajini također stao. Ako pogledamo i svjetska financijska tržišta, a to znači da pratimo kretanje dionica i booking kompanija, i avio kompanija, hotelskih kuća itd. zabilježen je pad – u nekim slučajevima i značajan, dvoznamenkasti. Od tada do danas neke su se dionice oporavile, ali neke i dalje bilježe pad u odnosu na početak godine, što znači da financijska tržišta uzimaju u obzir buduće implikacije rata u Ukrajini, zato trebamo sve to skupa pratiti s oprezom.
Konkretno, za Hrvatsku, možemo očekivati dobru sezonu. Dovoljno je pokazatelja da taj prvi šok nije nanio ozbiljnije štete. Prošla godina je u Hrvatskoj bila jako dobra iako nije imala predsezonu i dio objekata nije uopće bio otvoren. Ove godine je počela priprema ranije, na vrijeme, imati ćemo predsezonu, a sama činjenica da ćemo imati predsezonu najavljuje da je vrlo izgledno da će se ostvariti rezultat iz 2019.
No, drugo je pitanje hoće li ti rezultati donijeti i veće prihode. Mi smo prošle dvije godine imali značajno povećanje cijena, samo prošle godine u hotelskom smještaju 22 posto. A cijene su rasle i 2020. i 21. jer su nam to vanjski uvjeti omogućavali. Konkurencija je bila u slabijem položaju od nas zbog epidemiološke situacije, bili smo dostupni auto gostima, Europljanima smo bili atraktivni, i cijene su rasle. Realno, malo tko je u te dvije godine investirao, ulagao, nudio nove sadržaje na račun tih viših cijena. Odnosno, postavlja se pitanje jesu li hrvatski hotelijeri, iznajmljivači, ugostitelji doista opravdali to podizanje cijena. Posebno prošle godine, kada mnogi nisu imali dovoljno zaposlenika i nije se osobito ulagalo u kvalitetu usluge. A ako se ove godine ozbiljnije otvara konkurencija, a vidimo da se otvara, za goste koje zanima smještaj nižeg cjenovnog razreda – a to su ipak u Hrvatskoj dominantni gosti – imamo potencijalni rizik. Što ako će oni naći jednaku ili kvalitetniju uslugu za manje cijene negdje drugdje na Sredozemlju? To je ono što ipak prijeti hrvatskom turizmu. Možda ne ove godine, ali naredne…Dvije godine je hrvatski turizam testirao granicu boli dizanjem cijena zbog pojačane potražnje, sada vidimo da je ova sezona krenula dobro, no, ne znamo koja je gornja granica boli kada će turisti reći da je za ovu kvalitetu cijena možda ipak neprimjerena i krenuti negdje drugdje. Ako se ove godine ne isporuči kvalitetna usluga, usluga primjerena cijeni, biti će to prilično rizično i moguće da će se osjećati efekti, prije svega na profitabilnosti kompanija.
NET.HR: Vi, dakle, zagovarate povećanje kvalitete, izjednačavanje s cijenama koje su rasle protekle dvije godine, no već se piše o novom povećanju cijena uzrokovanom rastom cijena energenata, hrane itd.?
TUTEK: Rast cijena, odnosno, inflacija, već se drastično vidjela prošle godine. Prosječni iznosi fiskaliziranim računima su značajno porasli. To su bile dvoznamenkaste stope, puno veće od stope inflacije u Hrvatskoj. Prije svega zbog potrošača koji su zbog lockdowna preskočili zimski odmor pa su bili spremni trošiti više i ne pitati za cijene ljetnog odmora koji su neki i produžili pa samim time više potrošili. Da, očekuje se rast cijena i ove godine u turizmu, inflacija je tu, energenti su poskupjeli, potražnja za radnom snagom raste, a onda i njihova cijena rada. Dok su prošle dvije godine cijene rasle iako nije bilo tog realnog pritiska, rasta energenata ili rasta cijena hrane, ove godine se na neki način opravdano očekuje rast cijena. Ali ako izostane podizanje kvalitete, u srednjem roku će nas pregazit konkurencija i može se čak dogoditi pad prihoda posebno prihoda po noćenju
NET.HR: Jesmo li nešto korisno naučili o hrvatskom turizmu u tim kriznim razdobljima pandemije?
TUTEK: Bilo je onih koji su rekli da je ovo iskustvo s 30 posto manje gostiju u piku sezone bilo zapravo dobro. Da smo naučili da se s manje može više. Slažem se s time.
Ako uspoređujemo krivulju sezonalnosti s drugim zemljama Mediterana, s najboljom praksom, špica sezone mora biti manja jer je prešla razinu održivosti i izdržljivosti – i za prostor i za lokalno stanovništvo – a trebamo podizati predsezonu i post sezonu. A ukupni rezultat na razini godine bi bio veći. Hrvatska ima prostora za dodatna noćenja, ali treba mudro planirati. Jedinični prihod po noćenju trebao bi biti duplo veći. Umjesto 120 eura – 240 eura. Usporedive turističke zemlje zarađuju 240 eura po noćenju. A Hrvatska se već deset godina nije pomakla s tih 120 eura. Rastemo na volumenu u visokoj sezoni, a nikako da se pomaknemo. Ali ta stagnacija može postati pad u spiralu smrti i tako će biti ako se ne poradi na kvaliteti.
NET.HR: Što ako rat u Ukrajini potraje, ako Europa postane krizna zona…?
TUTEK: Naravno da ne mogu ulaziti u politička pitanja. Ali strateški gledano Europa je po meni već zakasnila i samo može gledati Americi i Aziji u leđa. Trenutačno „miješanje karata“ i strašan rat samo dodatno produbljuju tu tezu. Europi slijedi u najmanju ruku izazovno razdoblje, gospodarska situacija se dodatno zakomplicirala, inflacija divlja, ako standard Europljana počne padati, to će se najviše ticati onih koji su više cjenovno osjetljivi, onih s manjim primanjima. A to su gosti koji čine najveći postotak gostiju u Hrvatskoj, oni koji traže privatan smještaj. U Hrvatskoj je 75 posto smještajnih kapaciteta u privatnom smještaju, od tih 75 posto 90 posto ima dvije i tri zvjezdice. Dakle, to je taj smještaj kojeg traže auto turisti iz Europe skromnijih platežnih mogućnosti. Možda će oni ove godine još doći u jednakom ili većem broju nego lani, jer su dugo čekali predah od pandemije i rezervirali su sredstva za odmor, ali nakon naredne zime, nakon značajnog povećanja troškova za grijanje i mnogih drugih potencijalnih prijetnji za standard, tko zna kako će izgledati njihovi planovi za narednu sezonu. Vrlo je izgledno da će tražiti jeftiniji smještaj, a tu onda postaje interesantna Turska, Grčka itd. Naš turizam se jednako kao i prije 30 godina oslanja na razliku u plaći, primanjima, gostiju iz Europe. Misli se kako će to naše „jeftinije“ biti njima primamljivo. Umjesto da se osvijestimo i posvetimo kvaliteti. Gosti iz Velike Britanije imaju pet puta veće plaće nego naše, Austrijanci tri puta veće…,ali presudno je da se posvetimo podizanju kvalitete, da nudimo više i zanimljivije za višu cijenu i da više privlačimo te goste više platežne moći.
Emanuel Tutek, konzultat u turizmu upozorava: Ako Hrvatska dođe do 2 milijuna kreveta do 2030. godine pasti će cijene, a prostor će biti nepovratno uništen
NET.HR: Protekle dvije sezone su prošle u uvjetima pandemije. Tko je u turističkom sektoru trpio najveće posljedice, tko je najviše stradao...?
TUTEK: Oni koji su prvi u lancu, booking platforme, prijevoznici, organizatori putovanja itd. su trpili najveće gubitke. Što se tiče cjelokupnog turističkog sektora, Hrvatska je imala sreće – Hrvatska je prošla bolje od svih konkurenata na Mediteranu, naše kompanije su preživjele, imaju zdrave ebida marže, nismo vidjeli val bankrota ni kod hotelijera, niti kod restorana… Istina je da dio kafića, restorana, hotela nije bio niti otvoren, pa i prošle godine. Bilo je tu puno neizvjesnosti i neki su zaključili da se ne mogu dobro ekipirati za sezonu. Što se tiče hotela, rezultati su bili različiti: oni s 3 zvjezdice su imali pad zauzetosti 90 posto, a oni s 5 zvjezdica su poslovali puno bolje. Isto tako, dobro su poslovale vile, a slabije oni koji su nudili smještaj slabije kvalitete. A jako dobro su prošli – kampovi. Osobito oni koji su ulagali u kvalitetu. I zbog toga jer su nudili distancu koja se tražila zbog pandemije, i zbog trendova okretanja životu u prirodi. Nakon preživljavanja na dug, sad će trebati te dugove vratiti pa će biti izazovno krenuti u nužno potreban snažan investicijski ciklus.
NET.HR: Je li specifična kriza zbog koronavirusa potaknula i neke promjene u turističkom sektoru, neke nove modele koji su "žilaviji" u kriznim razdobljima?
TUTEK: Još poslije krije 2008. pokazalo se da je odmorišni turizam značajno otporniji, žilaviji od poslovnog turizma. Odmor, posebno sunce i more, postao je dio stila života, i velika većina građana, posebno taj tzv. srednji sloj koji je nama važan, želi putovati na odmor i u uvjetima krize ne odustaje od toga. I sada se to opet pokazalo u Hrvatskoj. Gradske destinacije i poslovni turizam stradali su mnogo više od nas jer su posve otkazane konferencije uživo i velika poslovna okupljanja. No, razvili su se u međuvremenu novi ili bolje rečeno dodatno etablirali modeli spajanja različitih oblika turizma, npr. bleisure turizam, „business and leisure“ turizam u kojem se gostima nudi mogućnost da spoje posao i odmor. Također, počelo se sve više misliti o održivosti. Ne onako kako je to bilo godinama, da je to bilo onako usput, neki ukras za kraj – papirnate slamčice ili paneli na krovu, nego sada investitori počinju misliti o tome od nulte točke. Od planiranja investicije, odabira materijala, na dalje. To je baš iznimno važan pomak.
NET.HR: Vi ste ekspert za područje turizma, dubinski poznajete hrvatski turizam - što vas najviše brine? Stagnira li hrvatski turizam ili ima naznaka kvalitativnog razvoja?
TUTEK: Najviše me brine da ne dođemo u situaciju da sami sebi počnemo lagati zbog dvije godine u kojima smo imali sreće i dobar rezultat. Da ne zaboravimo na suštinske probleme, da ne zaključimo da je sve ok, da ostanemo zarobljeni u konceptu „sunca i mora“ koji nas održava u tom začaranom krugu visoke sezonalnosti, koji garantira neizdrživo visok pritisak na prostor, na stanovništvo. Svi mi vidimo i osjećamo kada pucamo po šavovima. Bilo bi zbilja šteta da nastavimo po starom. Da nastavimo zatvarati oči. Imamo jedinstvenu priliku jer smo bolje od svih konkurenata prošli ove dvije iznimno krizne godine, imamo sredstva iz Nacionalnog plana za NPO, samo iz tog izvora 2,2 milijarde kuna, imamo budžete…Ključni dionici imaju visoku razinu svjesnosti o problematici, ne zatvaraju oči, ali potrebna je – akcija.
Prihod po noćenju stagnira, zaostaje sto posto za benchmarkom, pritisak na prostor u ljetnim mjesecima je izniman, 95 posto našeg turizma je kupališni turizam, betonizacija u zadnjih 20 godina je bila iznimna, od 1,8 milijuna kreveta 1,3 milijuna ih je u privatnom smještaju, imamo 6 kvadrata plaže po kupaču, u Makarskoj i Crikvenici između 1 i 3 kvadrata, a bilo bi pristojno da zadovoljimo standard od 10 četvornih metara.
I mnogi u Hrvatskoj su svjesni da to nisu dobri pokazatelji, no krajnje je vrijeme da se to počne mijenjati.
NET.HR: Kad kažete „betonizacija“ mislite na masovnu izgradnju apartmana?
TUTEK: Da, najviše se betonizacija dogodilo u tom bujanju privatnog smještaja u proteklih deset godina, no ona se nije događala u turističkim zonama, nego u stambenim. Tu su nastali pravi slamovi. Tu se počelo graditi silne apartmane, i to nije bila „baba Mara“, to u zadnjih deset godina nisu više lokalni stanovnici, nego dolaze investitori iz Zagreba, Beča…Mi smo njima postali porezna oaza. Sagrade jedan ili šest apartmana i postaju čisti poduzetnici sa sigurnih 40 ili 120 tisuća eura godišnje ovisno koliko vješto korisne paušalnu poreznu oazu. U Istri je gotov 80 posto privatnog nekomercijalnog smještaja u vlasništvu stranih građana. Mislim da su lokalni stanovnici već svjesni toga i vrijeme je da se počne s promjenama. Ali kako ćemo zaustaviti čak i primjere bespravne gradnje kada imamo paradoks da lokalna zajednica donosi uredbe, lokalno planiranje, detaljno planira svoj prostor, a onda kontrolu provodi Inspektorat na državnoj razini. Ako netko gradi bespravno na obali ili malo dalje od obale, može se nazvati Inspektorat, a oni će možda doći – a možda i neće. Dosta je bilo mitova o socijalnoj kategoriji i paradoksa na razini Apsurdistana. Jednostavno moramo reći STOP shitu i bullshitu, i pokrenuti se da bi napravili kvantni skok u kvaliteti koja za nas znači održivost.
NET.HR: Raste li i dalje broj apartmana u kategoriji 2-3 zvjezdice? Ili dolazi kraj tom trendu?
TUTEK: Svi pokazatelji kažu da takva apartmanizacija i dalje raste. Ali daljnjeg prostora za to više nema i ne bi smjelo biti. Svi moraju početi ulagati u kvalitetu. To je pravi smjer. A ne naguravanje smještajnih jedinica skromne kvalitete. Ako Hrvatska dođe do 2 milijuna kreveta do 2030. godine pasti će cijene, a prostor će biti nepovratno uništen. To znači i degradirane destinacije i samo siguran put prema dolje. Vrijeme je za suštinske promjene.
NET.HR: Kako bi mogla izgledati turistička slika Hrvatske za pet ili deset godina? Sada nam turizam dalje 20 posto BDP-a, hoće li taj postotak biti veći…?
TUTEK: Mogao bi ali ako će naše gospodrastvo rasti sukladno nacionalnoj razvojnoj strategiji, onda ne treba očekivati značajno povećanje udjela. Visoke stope rasta u vidu noćenje ne bi trebali ni biti cilj. U Hrvatskoj se ne treba gledati na porast broja noćenja, nego na prihod, a posebno prihod po noćenju. Nama treba zamašnjak u investicijskim ciklusima i povećanje kvalitete u postojećim kapacitetima. Broj jedan je nautika. Ona se direktno veže na naš najvažniji resurs, a to je more. U nautici moramo biti broj jedan na svijetu. ACI je odlična poluga i ima daljnji prostor za razvoj. Drugo, možemo mnogo više u zdravstvenom turizmu. Treće, golf. Mi imamo dva golf terena i hrpu želja za golf terenima. Golf tereni se danas rade na principu održivosti i ni na koji način ne rade štetu i vrijeme je da se o tom obliku ponude počne mnogo ozbiljnije razmišljati i u Hrvatskoj. Evo nam i za usporedbu: kako Austrija može imati više od 150 golf terena, a Hrvatska – samo dva. Dakle, prostora ima. Imperativ je raditi na kvaliteti usluge i proširenju ponude za gosta. To je taj ključni preokret koji je u Hrvatskoj nužan i nadam se da će nakon osvješćivanja problema započeti i prava akcija u tom smjeru.
