Situacija s koronavirusom pomaže nam i da naučimo nešto više o virusima koji su, iako oku nevidljivi, svuda oko nas i, kako vidimo, kroje nam svakodnevicu. Na granici su živog i neživog, ptpuno inertni dok ne dođu do staničnog organizma. Tada odjednom živnu, hakiraju stanice domaćina novim genskim uputama i počinju se mahnito replicirati.
Možemo ih vidjeti samo elektronskim mikroskopom, a ovo je svijet u kojem su oni glavni, kaže se u prilogu RTL-a Danas.
'U neživom okolišu mogu dosta dugo preživjeti'
"Virusi su najmanji mikrobi i jako ih je teško definirati jer čovjek se lako upusti u velika objašnjavanja toga što virusi mogu, odnosno ne mogu. Dakle, virusi su izvan svoje stanice domaćina vrlo slični inertnoj, neživoj prirodi. Neki čak i kristaliziraju. Recimo ovdje imam pripravak virusa kukaca. Oni rade proteinske tvorbe u koje se utiskuju. To im služi da što dulje prežive u prirodi. Mogu u neživom okolišu preživjeti dosta dugo takvi virusi. Srećom, ne svi", rekla je za RTL Dijana Škorić, predstojnica Zavoda za mikrobiologiju na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.
Ona napominje kako je važno dezinficirati i prati ruke jer na različitim površinama virusi mogu preživjeti od nekoliko minuta do više dana. To može biti staklo na objektivu kamere, ali i zasloni mobitela, kvake i ručke u tramvajima. Strpljivo čekaju da ih pokupi neki živi organizam.
Uspijevaju opstati milijunima godina
"Oni su vrlo inertni. Ništa ne mogu napraviti bez domaćinske stanice. Tek kad dođu u domaćinsku stanicu, ponašaju se kao dio živog svijeta i zapravo zaposjednu domaćinsku stanicu na način da je uposle da sintetizira nove virusne čestice. Stanica tako postaje tvornica za novu generaciju virusa", rekla je Škorić.
Virusni onkolog Vjekoslav Tomaić proučava procese kojima virus HPV-a može uzrokovati rak. Za RTL Danas ispričao je kako ti mikrobi uspijevaju opstati tijekom milijuna godina evolucije.
"Virusi imaju sposobnost vrlo velike mogućnosti mutiranja. Sad dajem primjer - kad želi inficirati čovjeka, mora se boriti protiv imunog sustava. Ali organizam ga može prepoznati i razvija imunu otpornost i dođe do uništenja virusa koja nakon određenog vremena, organizam, da bi virus preživio, on mora i dalje inficirati, inače umire. Baš zbog te mogućnosti evolucijske, adaptacije, odnosno promjene, virusi su bili u mogućnosti toliko dugo godina opstati i dalje nastaviti svoj posao inficiranja različitih organizama", kazao je virusni onkolog Vjekoslav Tomaić.
'Čak i neki virusi imaju svoje viruse'
Virusi izazivaju niz bolesti, od onih bezazlenih do smrtonosnih, a šire se na razne načine. Recimo, virus herpes simpleks koji izaziva herpes na usnici uglavnom ostaje u organizmu i povremeno se opet aktivira. Virus gripe izaziva sezonsku bolest koja se širi kašljanjem i kihanjem. Rabie virus izaziva bjesnoću, a najčešće se prenosi ugrizom. Virus HIV-a uzrokuje AIDS, a prenosi se seksualnim kontaktom ili preko krvi.
No, nisu na meti virusa samo ljudi. Na njih nije imun itko tko se sastoji od stanica.
"Virusi mogu zaraziti bilo koji oblik živog svijeta koji ima staničnu građu. Tako da može sve od bakterije, arhee, sve od vrlo sitnih oblika živog svijeta stanične građe, do najkrupnijih, ljudi, slonova, kitova, biljaka, imati svoje viruse. Čak i neki virusi imaju svoje viruse. Kompleksni virusi imaju nešto što zovemo satelitni virusi i ovi veliku su njihovi pomagači. Naravno - i jedni i drugi trebaju domaćinsku stanicu da opstanu", kaže mikrobiologinja Škorić.
Odigrali važnu ulogu u razvoju sisavaca
Ona dodaje kako su virusi tijekom evolucije odigrali važnu ulogu u razvoju sisavaca.
"Razvoj posteljice kod sisavaca se pripisuje virusima jer razvoj jednog gena koji je bitan za razvijanje posteljica su donijeli virusi. Oni su vam prirodni genetički inženjeri. Između dva tipa organizma koje mogu zaraziti, mogu prenijeti neke gene koji se mogu pokazati dobrima, ako ih dobijete zajedno s virusnom zarazom. Na taj način su bili važni za razvoj živog svijeta, odnosno organizama koje zaražavaju", kazala je mikrobiologinja Škorić za RTL Danas.
Trenutno nas najviše brine koronavirus o kojemu još ne znamo dovoljno.
"Mislim da ćemo u sljedećim mjesecima dobivati nove informacije koje će nam davati više saznanja o tome može li se osoba ponovno zaraziti ili je imuna, zašto toliko dugo može preživjeti u zraku ili određenim površinama, koja je njegova pristutnost u urinu, na koji način napada i što točno radi", ističe virusni onkolog Tomaić.
