U Hrvatskoj već neko vrijeme nedostaje radne snage, a prazne pozicije posljednjih nekoliko godina popunjavaju strani radnici koji najčešće dolaze iz Filipina i Nepala. Upravo radnici iz Nepala nedavno su se okupili u Zagrebu te progovorili o groznim uvjetima rada u našoj zemlji - o kršenju radnog prava, o robovlasničkim ugovorima prema kojima rade 70 sati tjedno, neisplatama plaća, iskorištavanjima, ucjenama, nemoralnim praksama domaćih agencija za uvoz radnika kojima daju tisuće eura samo da bi dobili "zlatnu kartu" za Hrvatsku, a onda tu radili 12 sati dnevno za minimalac, pisao je Jutarnji list.
Jutarnji je objavio i sramotni cjenik po kojem rade nepalci, a iz kojeg je vidljivo da ih se za neke stvari ako naprave brutalno novčano kažnjavaju. Primjerice, ako se vrate u smještaj prije kraja smjene, kazna je 100 eura, ako odmah ne prime narudžbu na aplikaciji bit će kažnjeni s 30 eura, ako uzmu tuđu bateriju za bicikl kazna je 50 eura, a isto će platiti i ako ne izađu na teren kada treba.
Suvremeno robovlasništvo
Smije li se tako postupati s radnicima i smije li ih se na ovakav način kažnjavati? Stručnjak za radno pravo Viktor Gotovac u razgovoru za Net.hr kaže da bi s jedne strane bi za očekivati da svi ljudi koji u Hrvatskoj uredno rade sa svim dokumentima koji su potrebni, s uređenim radno-pravnim statusom, dozvolom boravka koja im onda implicira da im je dozvoljen rad u Hrvatskoj, imaju jednako uređene plaće kao i svi radnici u Hrvatskoj.
"Onda su tu mogućnosti sankcioniranja putem uskrata nekih primanja vrlo ograničena jer za svako ustegnuće trebate imati pristanak radnika, odnosno svako ustegnuće bez pristanka radnika je nezakonito“, pojašnjava nam Gotovac.
"Nažalost, kako to obično biva, radnici koji dolaze iz inozemstva i kojima je njihov boravak u Hrvatskoj vezan uz uređen status, jer onog trenutka kada oni prestanu raditi kod nekog poslodavca, oni zapravo više ne mogu niti perspektivno ostajati u RH, a istovremeno ti radnici koji dolaze iz dalekih zemalja su često morali potpisati da su nekom nešto dužni pa kao u onim filmovima oduzmu im se dokumenti, oni žive u nečem što bismo mogli reći da nije daleko od suvremenog robovlasništva“, upozorava ovaj stručnjak.
Oni da bi regulirali svoj status u Hrvatskoj, dodaje, prvo moraju vratiti novce koje je netko dao za njihovu avionsku kartu. "Netko im uređuje radnu dozvolu, odnosno taj boravak u RH, tako da postoji jako puno elemenata koje oni moraju odraditi da na neki način onda ne bi bili dužni. U protivnom će ostati bez posla“, kaže Gotovac.
"Istovremeno ti ljudi moraju slati novac svojoj obitelji koja je negdje u Filipinima, Nepalu, Pakistanu, od kud već dolaze, tako da u tom pogledu ti ljudi su izravno ili neizravno, izričito ili neizričito, formalno ili neformalno zapravo ucijenjeni. Ti ljudi su nekako nekom nešto dužni i nisu sasvim slobodni u odlukama koje donose“, upozorava Gotovac.
Kada uzmete u obzir da su to ljudi koji ne poznaju jezike, običaje, tu su maltene s padobranom spušteni na područje države u kojoj nikada nisu bili, kaže, oni se moraju dokazati.
Zarađuju na radu tih ljudi
"Njima zapravo nije cilj biti u Hrvatskoj nego vjerojatno većina njih želi u Njemačku, želi u neku bolju socijalnu državu gdje će se lakše integrirati, dovesti svoju obitelj. Oni to moraju sve skupa zaslužiti. U tom pogledu, mislim da njihov status sigurno nije nešto što je bajno, bez obzira na sve naše zakone, ustave, garancije i jamstva“, rekao je Viktor Gotovac za Net.hr.
Upitan za takozvane agregatore koji posreduju između radnika i tvrtki, Gotovac kaže da su oni intervenijenti, no da tu uvijek postoje neke firme koje njima sređuju dokumente i slično, a koji su isto netko tko financijski ulazi u cijelu tu priču.
"U toj priči, čini mi se da ima dosta onih koji zarađuju na radu tih ljudi“, rekao je Viktor Gotovac, dodajući da je to, bez obzira na sve, "vjerojatno i dalje bolje nego što ti ljudi mogu dobiti u svojoj vlastitoj državi“.
