Odilon Singbo prvi je misionar iz Benina u Hrvatskoj. Sve je krenulo s dvojicom hrvatskih misionara koje je upoznao u rodnoj zemlji koji su htjeli da se nastavi veza dviju zemalja.
Na pitanje što mu je prvo bilo neobično u Hrvatskoj, Odilon je odgovorio: "prva stvar je uvijek naravno ta jezična barijera, zbog koje zaista apsolutno ništa nisam razumio od onoga što su drugi govorili"
"Drugi šok koji je pozitivan šok kada vidim da je društvo uređeno, svugdje asfaltirano, kuće dobro uređene. Onda vi dolazite iz jednog društva u kojem nemate ni asfalte, nemate rasvjete i te stvari, onda vidite život može biti ljepši, drugačiji", kaže Odilon.
Danas je i doktor znanosti. Na Katoličkom sveučilištu već je šest godina, prvo kao sveučilišni kapelan, a sada kao docent na Katedri za teologiju. Služio je u brojnim župama diljem Hrvatske.
Kakvi su Hrvati vjernici?
"Ja volim nešto govoriti što se možda ne sviđa drugima, ali možda je vrijeme da prestanemo govoriti da je Hrvatska katolička zemlja. Biti katolička zemlja znači da imamo barem preko 50 posto ljudi svake nedjelje na misi. Nije dovoljno biti kršten u Katoličkoj crkvi da bismo se smatrali katolicima", komentirao je hrvatske vjernike.
"Ovdje imamo i studente koji nisu povezani s crkvom, ali s njima stalno imam duboke jako razgovore i to mi je drago. To je ljepota crkve da ne isključuje nikoga", dodao je.
Na Sveučilištu studentima on je već dobro znano lice.
"Vesela je osoba, širi ljubav, širi optimizam prvih kršćana bih čak rekao", kazala je student Mihael Škegro.
"Velečasni Odilon nas uvijek potiče na činjenje dobrih djela i uvijek je tu bio kao primjer za isto", rekla je studentica Marija Bogović.
U svojem Beninu, jednoj od najsiromašnijih afričkih zemalja, velečasni je pokrenuo Centar za djevojčice bez roditelja gdje ih je 36. Svake godine tamo odlaze pomagati i oni iz Hrvatske, poput Matee.
"Povod je bio dakle da idem volontirati u sirotište koje je osnovao Odilon i kad sam tek došla u Afriku sam shvatila koliki je on filantrop koliko pomaže brojnim ljudima tamo i razvio jedan cijeli održivi sustav kako bi pomagao tim djevojčicama", ispričala je asistentica Matea.
Dobra djela ne poznaju granice, on ih čini gdje god da jest, a kaže da nije parola, ovdje se osjeća kao doma.
"Iskreno kada ste me zvali rekao sam prvo: 'pa ja nisam stranac'. Dakle, to ne kažem radi nekog ulizivanja Hrvatima, to mi ne treba. Nije bitno gdje je čovjek rođen. Nego tamo gdje je čovjek ljubljen, prihvaćen, tamo mu je dom", smatra Odilon.
