Sveg ovog medijsko-političkog i pravosudno-policijskog cirkusa ne bi bilo, da je prostitucija u Hrvatskoj legalna kao što je u mnogim drugim europskim državama. Nitko nikome ne bi morao ništa dojavljivati, Sara Sikirić i Nebojša Perunović - Pančo bili bi ugledni poduzetnici, vjerojatno bi se i oni slikali s predsjednicom Republike, a njihove djelatnice imale bi zdravstveno osiguranje, staž i mirovinsko.
Obzirom da svaka od njih mjesečno zaradi oko 3.000 eura, Zdravko Marić bi skupio i lijep iznos za poreze i doprinose a njihovi ugledni klijenti ne bi morali uklanjati sudske i policijske spise sa svojim iskazima.
I svi sretni. Ali ne, zašto bi svi bili sretni kad mogu samo neki. Pa tako prostitutke progoni policija koja uzima reket od njihovih svodnika a njihove usluge koriste suci koji im kasnije sude. Ako od uglednog suca dobiju triper liječe ga kod uglednog liječnika kojemu isto nešto moraju dati.
A zapravo su prostituciju van zakona stavili oni koji od prostitucije najbolje žive i u njoj najviše uživaju. Naravno mnogi će reći i da je prostitucija suprotna kršćanskom društvu, a mi smo jelte veliki kršćani i katolici, možda čak najveći na svijetu.
Ali valjda baš zato, usluge tog sektora u katoličkoj Hrvatskoj koristi toliko mnogo ljudi: više od 100.000 Hrvata redovno posjećuje prostitutke. I zidari i liječnici, i odvjetnici i stolari i bogati i siromašni i SDP-ovci i HDZ-ovci, oni čak najviše jer ih je najviše.
I svaka je prostitutka jednako otvorena prema svima njima. Pa ima li od toga išta kršćanskije. Zapravo, ako malo bolje razmislite jedino smo pred Bogom i pred pič.. prostitutkom svi isti.