Tražili su izvanrednu sjednicu Sabora. Predsjednik Zoran Milanović u to je ime napravio ono što niti jedan njegov prethodnik nije učinio - predao je Zahtjev predsjedniku Sabora i sjednica je hitno sazvana te održana tijekom predzadnjeg srpanjskog vikenda, kada su već mnogi zastupnici počeli maštati o godišnjim odmorima.
Glavne teme bile su štrajk sudskih službenika, koji već sedmi tjedan traže veće plaće te nova plinska afera, u kojoj je HEP ispod cijene prodavao plin koji je bio obvezan kupovati od Ine po znatno višoj cijeni.
Međutim, vladajuća većina odbila je sve oporbene prijedloge te, očekivano, prihvatila vlastite.
Je li sjednica, unatoč tome, za oporbu bila uspjeh, komentirao je politički analitičar Davor Gjenero.
Milanovićev manevar
Na pitanje, misli li da je oporba dobro iskoristila presedan za kojim je Milanović posegnuo, Gjenero kaže da je bolje Milanović iskoristio opoziciju za svoje ciljeve, nego što je opozicija iskoristila prostor koji im je on otvorio. Smatraj i da je ova parlamentarna izvanredna sjednica dodatno utjecala na degradaciju razine političkog diskursa u Hrvatskoj.
"Predsjedniku Milanoviću, koji se odlučio uspostaviti kao neprikosnoveni vođa opozicije u Hrvatskoj i onaj koji će oblikovati nastup stranaka na parlamentarnim izborima, nakon kojih mu je cilj izbjeći dati mandat za sastavljanje vlade relativnom pobjedniku, nego nekome pod njegovom kontrolom, bilo je važno otkloniti štetu koju je ovaj njegov projekt pretrpio nakon odbijanja platforme Možemo da se pridruži projektu, ali i nakon što je krizom u Splitu smanjena vjerojatnost predizbornog koaliranja SDP-a s Centrom i Ivicom Puljkom", pojasnio je Gjenero.
Dodaje kako je Milanović sazivanjem izvanredne sjednice Sabora ponovno stvorio dojam o jedinstvu opozicije.
"Ali, učinjeno je još nešto, pomaknuto je težište te koalicije. U Saboru se Most afirmirao kao ključna opcija u toj skupini, nametnuo je svoj diskurs, kojeg su prihvatili i drugi akteri. Plenarna parlamentarna zasjedanja uvijek su pogodnija za populistički diskurs, nego za jasno obrazlaganje i analizu javnih politika, pa su dvije teme koje su bile na dnevnom redu, ali i nacrt zaključaka kakve je pripremio tim predsjednika Milanovića, bili vrlo pogodni za uspostavljanje populističkog 'akcijskog jedinstva' opozicijskih stranaka", kaže Gjenero.
Profiliranje ključne opozicijske figure
Na pitanje, je li ovo - po tijeku i načinu rasprave - doista bila izvanredna sjednica ili tek nastavak saborskih sjednica kakve smo i do sada imali priliku pratiti, Gjenero kaže da je sjednica bila specifična po dva detalja.
"Nikad do sada diskurs koji zagovara Milanović, diskurs podjele društva na dva bloka i povećavanja razine antagonizacije, nije dobio toliko prostora kao na ovoj izvanrednoj parlamentarnoj sjednici, a nikad se do sada Most nije tako snažno profilirao kao ključni čimbenik opozicije u projektu koji je osmislio Milanović", kaže Gjenero.
"Teme koje su bile na dnevnom redu nisu teme za ozbiljnu parlamentarnu raspravu", nastavlja. "Prvo pitanje, pitanje odnosa prema štrajku pomoćnog osoblja u pravosuđu, na rubu je toga da zakonodavna i predstavnička vlast zadire u prostor djelovanja izvršne, a opozicijskim prijedlogom da Sabor izglasa obvezu Vlade da štrajkašima isplati plaće za dane u štrajku, zapravo prelazi tu granicu.
Pitanje štete zbog propusta vlade i zakašnjelog opoziva odluke o obavezi HEP-a da preuzima plin od Ine po fiksnoj cijeni, osjetljivo je i s krivičnog, i s poslovnog, a i s političkog aspekta, ali je ujedno vrlo privlačno za površnu populističku raspravu. Plenarna parlamentarna rasprava zapravo ne ostavlja prostor za drugo osim populističkog iskorištavanja teme", smatra analitičar.
Dva najveća dobitnika izvanrednog zasjedanja
Na kraju, jesu li se tresla brda, a rodio miš ili je izvanredna sjednica doista zaslužila zvati se izvanrednom, Gjenero kaže:
"Ne vjerujem da od degradiranog hrvatskog parlamentarizma, od parlamenta koji je iz ciklusa u ciklus na nižoj razini političkog diskursa, javnost ima ozbiljna očekivanja."
Opasno je, međutim - napominje - to da se u takvim okolnostima potiskuju stranke koje pokušavaju djelovati kao stranke u pravom smislu riječi, stranke koje razvijaju javne politike, grade stranačku infrastrukturu, bave se svojim ljudskim potencijalima, obrazuju i promiču talentirane za javne poslove i pripremaju ih da nakon izbora s njima „grade državu”, a da u prvi plan političke javnosti izlazi politička opcija koja se bavi isključivo PR-om.
"Tu opasnost generiraju oba najveća dobitnika izvanrednog parlamentarnog zasjedanja: i predsjednik Milanović, i njegovi politički favoriti iz Mosta", zaključuje Gjenero.
POGLEDAJTE VIDEO: CRO Demoskop: Milanović na vrhu ljestvice najpopularnijih političara. HDZ, unatoč plinskoj aferi, i dalje ispred konkurencije
