Ono što je dugo vremena bilo najavljivano, sad se i ostvarilo. Devedeset i sedmog dana rata u Ukrajini, Europska je komisija proslijedila na odlučivanje ministrima vanjskih poslova te veleposlanicima zemalja članica šesti paket sankcija Rusiji, koji, između ostalog, uključuje i embargo na rusku naftu uvezenu putem tankera.
Prema procjenama predsjednika Europskog vijeća, Charlesa Michela, embargo je zahvatio otprilike tri četvrtine uvoza ruske nafte. U prijevodu, Europska unija bi se do kraja ove godine trebala odreći šezdesetak posto ruske nafte. Prema nekim procjenama, Unija bi se do kraja godine mogla odreći i 90 posto ruske nafte, ako Njemačka i Poljska ispune najavljeni cilj nulte ovisnosti o nafti s Urala.
Do te odluke put je bio dug i trnovit. Osim već uobičajenih prijetnji Kremlja, najviše zabrinutosti izazvao je mađarski premijer Viktor Orban. Mnogi ga u EU smatraju Putinovim čovjekom, a najava veta iz Budimpešte kod mnogih je upalila alarme. Orban je, naime, tražio osiguravanje dopreme nafte alternativnim kopnenim putem, u slučaju zatvaranja sjevernog ruskog naftovoda Družba. Čak je išao i toliko daleko da je poručio kako "oni koji imaju more i luke, mogu donijeti naftu na tankerima. Da nam nisu uzeli more, i mi bismo imali luku", misleći, naravno, na povijesne veze Hrvatske i Mađarske u vrijeme Austro-ugarske monarhije. Ipak, na Orbanov 59. rođendan donesena je odluka koja će zadovoljiti njega, EU, ali i Hrvatsku.
"Donesena je odluka o odustanku EU od uvoza ruske nafte i to je velika novost, velika stvar. To će, s jedne strane, sigurno utjecati na izvjesno povećanje cijena nafte i naftnih derivata koje se već dogodilo na europskim burzama, ali s druge strane to je sigurno otvorilo prostor za hrvatske energetske tvrtke i kapacitete u nadomještanju tih kapaciteta iz Rusije. Otvara se jadranski pravac za cijelu središnju Europu što se tiče nafte i zemnog plina. To je velika, nažalost u ratnim okolnostima, razvojna prilika za Hrvatsku, koja srećom već ima kapacitete, ima Janaf, ima LNG terminal, samo to treba povećati koliko god to možemo investirati, odnosno koliko god je EU spremna u to investirati“, poručio je u razgovoru za Net.hr stručnjak za naftno i plinsko gospodarstvo, Igor Dekanić.
Ogroman potencijal za Hrvatsku
Ogroman potencijal shvatio je i premijer Andrej Plenković, koji je u ponedjeljak poručio da "možemo napraviti golem iskorak, Hrvatska u ovim okolnostima može biti pravi energetski 'hub' za srednju Europu”. Na sastanku čelnika članica EU dodao je da Janaf može povećati kapacitet za trideset posto u roku od 20 do 30 dana i to uz ulaganja od samo osam milijuna eura. Istaknuo je da Janaf godišnje prevozi 11,4 milijuna tona sirove nafte godišnje, a s povećanjem od 30 posto kapacitet bi narastao na više od 15 milijuna tona i tako bi se Mađarska i Slovačka mogle normalno opskrbljivati.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen odbacila je spekulacije da bi Mađarska mogla biti ovisna o ruskoj nafti još godinama, kazavši da je Plenković rekao da se može opskrbljivati preko Jadranskog naftovoda te je spomenula okvirni rok za povećanje kapaciteta od 45 do 60 dana.
Dekanić tvrdi da Janaf sada dobiva puni geopolitički i trgovinski smisao, jer je ionako građen da naftom opskrbljuje zemlje bivše Jugoslavije, Mađarsku, ali i Češku i Slovačku, koje su također dobile neke ustupke od potpunog embarga na rusku naftu. Ističe da Hrvatska sada ne bi trebala raditi samo na jačanju kapaciteta naftovoda.
"Činjenica je da Hrvatska ima veliku priliku postati energetski 'hub' za cijelu srednju Europu. Sad bi mi to trebali iskoristiti; razvijati naše kapacitete, prije svega, transportne. Dakle, Plinacro i Janaf postaju nositelji energetskog razvoja Hrvatske, uz HEP koji bi trebao postati nositelj razvoja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i na neki način poticati obrazovanje s tim sredstvima za taj novi razvoj koji je negdje na vidiku. Uz to bi mi trebali početi razvijati sve popratne djelatnosti koje su uz to vezane, sve popratne industrije, proizvodnje, obrazovanje, trgovanje, burzovno poslovanje. Zašto ne bi i Hrvatska osnovala energetsku burzu jednog dana naslonjenu na Janaf i LNG? Samo treba reagirati brzo“, poručuje Dekanić i dodaje da je moguće postići veću energetsku neovisnost čak i uz gubitak dviju rafinerija.
Ističe da bi najlošiji scenarij bio da Hrvatska postane samo dobavni pravac za druge zemlje, ali dodaje da Mađari ne mogu diktirati kako i koliko nafte bi se trebalo transportirati Janafom do Budimpešte, bez obzira na desetljetne peripetije oko INA-e i MOL-a.
"Međusobna je ovisnost, koliko god zavise Mađari o Hrvatskoj, toliko zavise i Hrvati o Mađarskoj. To je međusobna zavisnost, a to je u zdravoj trgovini, rekli bi trgovci, najbolji odnos. Nemojmo zaboraviti, unatoč svega, INA je i dalje najveća i najprofitabilnija hrvatska kompanija. Meni se postavlja jedno pitanje, bi li to tako bilo da je INA 100-postotno u hrvatskim rukama. Mi bismo obustavili još više istraživanja i novi razvoj po cijenu što jeftinijih naftnih derivata. Drugim riječima, taj odnos Hrvatske i Mađarske u transportnim kapacitetima je dvostran. On samo mora biti postavljen na zdrave ekonomske temelje i ništa drugo“, uvjeren je Dekanić.
Gubici su nadoknadivi
Neki već navode kako je Janaf spasio energetsku opskrbu Europe, no je li spasio trgovinu energentima. Jasno je kako će se ostatak svijeta gurati da svojim kapacitetima nadomjesti rusku naftu. Niti to, geopolitički gledano, nije najsretnija opcija. Primjer možemo opet izvući iz Jadrana u obliku tankera s iranskom naftom koji je danima plovio u riječkom akvatoriju. Nije sporan tanker, već nafta, koja je pod sankcijama SAD-a, inače bliskog našeg, ali i europskog saveznika. Stručnjak za naftno i plinsko gospodarstvo tvrdi da Europa može nadomjestiti rusku naftu "samo ne brzo i ne bez značajnih ulaganja. Prema tome, sve je moguće učiniti, ali uz stanovita ulaganja i očito se EU sad na to odlučila.“
A može li Rusija nadoknaditi gubitke izazvane embargom u EU te višak svoje nafte koji bi se prelio na Stari kontinent prodati nekom drugom? Dekanić smatra da također može, a kupci bi bile dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta – Indija i Kina.
"Indija je najveći svjetski potrošač nafte i energije, a kineske se rezerve jako brzo troše. Geopolitički gledano, kad bih bio u poziciji savjetovanja ruskog vodstva, ne bih ih baš rado upućivao na takav 'zagrljaj' ruskog medvjeda i kineskog zmaja u idućih 10-15 godina, jer onog časa kad Kina postane glavni ruski kupac nafte, doći će u monopolnu poziciju, kao dominantni kupac i tražit će diskont. Hoće li taj diskont za 10 godina imati samo cjenovni iskaz ili geopolitičku boju, to danas ne znamo. Kina je sad vrlo moćna, gospodarski pogotovo, politički postaje sve moćnija i bit će još moćnija za 10-15 godina. To je veliki upitnik za Rusiju. Rusija može prodati velike količine svoje nafte i na drugim stranama, ali takva prodaja bi imala veću geopolitičku cijenu nego što sad ima u odnosima Rusije i EU“, poručio je Dekanić.
Poskupljenja treba istrpjeti
Građani diljem Europe stoga ne bi trebali brinuti da nafte neće biti. Bit će je, ali je pitanje po kojoj cijeni. Inflacija uzrokovana, između ostaloga, i ratom u Ukrajini podigla je cijene na benzinskim postajama na rijetko viđene razine. Barel sirove brent nafte (eksploatirane u Sjevernom moru, op.a.) je otprilike na 120 dolara, dok, s druge strane, vrijednost ural nafte opada. Mnoge su države odlučile u nekom razdoblju zamrznuti cijene naftnih derivata. To je kratko učinila i Hrvatska, a za to se od 1. lipnja odlučila i poslovično nesklona promjenama Njemačka.
No, istoga dana istječe i 90-dnevna odluka Vlade RH o ograničavanju visine trošarina na benzin i dizel, ali i fiksiranje trgovačkih marži na 75 lipa po litri. Kao da nije bilo dovoljno to što je cijena litre dizela od ponoći ponovno skočila na 13,14 kuna, a benzina na 13,86 kuna.
"Detaljno ćemo izvidjeti što možemo napraviti oko cijena naftnih derivata, oko subvencija gospodarstvima i kućanstvima na cijenu energenata. Tu smo napravili jako puno. Koje god opcije budu na stolu, a imamo ih uvijek, mi ćemo učiniti daljnje iskorake kako bi se smanjio udar na standard građana u svim aspektima. Vlada osluškuje što predlažu i drugi, a kada budemo spremni intervenirat ćemo ponovo", rekao je Plenković prošlog ponedjeljka te na upit novinara znači li to smanjenje trošarina odgovorio da je i to moguće.
Kakve god cijene goriva bile, na njih, tvrdi Dekanić, dugoročno neće utjecati odustanak od ruske nafte. "Na dugi rok će to sigurno utjecati stabilizirajuće, čak i jednog dana kad ta invazija Rusije na Ukrajinu prestane. To će dovesti do stabiliziranje cijena, jer će Europa tada imati više opskrbnih pravaca. Prema tome, to sigurno neće dovesti do generalnog poskupljenja. Ali, poskupljenje naftnih derivata u sljedećim mjesecima su svakako moguća“, upozorio je Dekanić te se složio s procjenama drugih stručnjaka, poput bivšeg ministra energetike Davora Šterna i ekonomista Damira Novotnyja da bi cijene goriva u Hrvatskoj mogle skočiti i do 20 kuna.
"To sve ovisi o burzama i burzovnim nepredvidivostima. Ako je sad blizu 15 kuna, a od 15 do 20 je povećanje za jednu trećinu - to nije nemoguće“, zaključio je stručnjak.
