Nakon što je bivši član Uprave Zagrebačkog holdinga Ante Samodol teško optužio Možemo i gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića da ne znaju što potpisuju, da su nesposobni amateri koji se vode bezakonjem te da je Uprava dobila zabranu bilo kakve komunikacije s javnosti, bivši predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Nikola Vuković se oglasio o uzrocima razlaza u upravljanju Zagrebačkim holdingom i ustvrdio da je sve istina što je Samodol pisao u svom blogu, javlja Jutarnji list.
Tvrdi da on i Samobol nisu tražili da upravljaju Holdingom, već da je "ekipa iz Možemo njih molila da preuzmu tvrtku" te da u njihovu strateškom dokumentu o upravljanju Holdingom nema ništa osim fraza, a da je jedini dokument o aktivnostima oporavka napisao upravo on. Vuković u pismu piše kako je model upravljanja koji gura Možemo! suspektan prema političkim neistomišljenicima te da su mu prigovarali jer "angažira stare kadrove" i govorili da neke radnike treba disciplinirati.
"U njihovu modelu primjenjuje se izigravanje zakona gdje god nisu primjereni njihovim predrasudama i skrivenim interesima, ponovo se uvode političko kadroviranje i politički diktati u poslovanje, a sve u interesu tajnih sponzora i interesnih skupina, te se još pritom treniraju igre moći", napominje Vuković.
U čemu je problem?
Tvrdi kako je Nadzorni odbor, podupiran Tomaševićem i Danijelom Dolenec, htio donositi odluke u svom interesu, a za ništa odgovarati. Tvrdi i kako nije postojao nikakav problem u suradnji između Samodola, njega i rukovodećih ljudi. Problem je, piše, nastao kad su raščlanjujući nagomilane probleme, otkrili da neki članovi Nadzornog i ujedno Revizorskog odbora 'imaju vrlo konkretne financijske interese u Holdingu'.
Ističe da Tomaševiću zapravo drugi govore što da radi. "Često smo ga Ante i ja, nakon neučinkovitih sastanaka s njim, sažalijevali kako se muči između ostataka idealizma u njemu i pritisaka onih koji su ga, kako sami priznaju, odabrali da bude lider za javnost i izbornu utrku, dok izbornici, po svemu sudeći, vuku konce u sjeni", napisao je Vuković.
Pismo u cijelosti
"Gradonačelnik Tomislav Tomašević (dalje: TT) je, počevši sa 4. listopada 2021., višekratno javno komunicirao Odluku Skupštine Zagrebačkog holdinga d.o.o. (dalje: ZGH) o opozivu članova Uprave Društva pokušavajući opravdati istu odluku, a učestalošću i ponavljanjem istih fraza sam sebe pokušao uvjeriti da je u pravu. Sve liči na mantru. U pratnji mu je pri tom uvijek zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec (dalje: DD). U javnim obraćanjima i odgovorima na upite novinara izrečene su ne samo neistine, poluistine i nesuvislosti već je opovrgavao i sam sebe. Nije predočen ni jedan konkretan dokaz ili činjenica, samo isprazne fraze. Pokušaj osiguranja medijske potpore od strane njihovog PR 'štaba' sveo se na fijasko, kroz plasiranje potpune besmislice o tobožnjem dvostrukom povećanju plaća 'mojim' ljudima u ZGH-u ili dijeljenje maila u vezi opravdavanja njihove odluke o poništenju jedne javne nabave.
Dugo osmišljavan narativ opravdavanja odluke sveo se na nedokučive općenitosti. Upitno je kako mogu povezati postignuti 'dogovor oko strateških ciljeva bitnih za stabilizaciju ZGH-a', naše 'znanje, iskustvo i dobro poznavanje stanja u ZGH, naš 'doprinos stabilizaciji ZGH-a' sa 'različitim koncepcijama ili vizijama upravljanja', 'teškom suradnjom sa Nadzornim, novim članovima uprave i skupštinom Društva'? Dakle, prvo priznaju naše vrline i rezultate a zatim pobijaju operabilnost kojima se došlo do rezultata. Sve je u njihovom opravdavanju dvojbeno: kako je i kad postignut 'dogovor oko strateških ciljeva', kad su se pojavile 'različite koncepcije i vizije upravljanja', zbog kojih konkretnih razloga je došlo do 'teške suradnje', na koji način su novi članovi bili 'uskraćeni od informacija i odlučivanja'?
Prvo treba istaći da Ante Samodol i ja nismo molili ni tražili da upravljamo ZGH-om, već potpuno obratno, ekipa iz Možemo je tražila i molila nas da preuzmemo upravljanje (zadnji sastanak je trajao punih šest sati). Također smo im jasno rekli da se nikad ne bi javili na njihov besmislen natječaj po kojem tražiš i dobiješ nepoznate i neupućene osobe da upravljaju najsloženijim gospodarskim sustavom u Hrvatskoj. Nikad nisam dobio odgovor da li bi natječajem tražili takve osobe da upravljaju njihovom privatnom imovinom? Niti sam dobio odgovor kako možeš imati povjerenje u ljude da upravljaju tako složenim sustavom a za koje tvrdiš da ih prvi put vidiš u životu! Kako se kreira povjerenje? Natječajem gdje se svi međusobno vide prvi put?
Nemaju koncept upravljanja
Vratimo se na ključne razdjelnice.
(1) Mi nemamo različite 'strateške ciljeve' niti različite 'koncepcije ili vizije upravljanja' iz jednostavnog razloga što ekipa iz Možemo nema niti jedan strateški dokument niti 'koncept upravljanja' ZGH-om a kamoli viziju, pa ne može biti različitosti između našeg programa i njihovog ništa. 'Ništa' se ne može komparirati sa 'nešto' već se jedno 'nešto' može uspoređivati sa drugim 'nečim'. Provjerite njihov program pa ćete vidjeti da tamo o ZGH-u osim fraza nema ništa. Jedini dokument o mjerama i aktivnostima oporavka i razvoja ZGH-a koji postoji napisao sam ja a koji je ekipa iz Možemo prihvatila bez ijedne primjedbe. Napisan je u travnju 2021. a primili su ga u vrijeme prvog kruga lokalnih izbora.
(2) Iz tog dokumenta o razvoju ZGH-a izveden je i model upravljanja ZGH-om na tragu modernih praksi korporativnog upravljanja, napravljen ustroj korporativnih servisa, primijenjen inkluzivan (uključiv) pristup aktivizacije i motivacije ljudskih potencijala (neovisno na njihove političke, vjerske, spolne, nacionalne itd. različitosti). Jedini kriterij vrednovanja je bio radni angažman i doprinos tvrtki. Radna atmosfera je bitno promijenjena, radnici su, upravo u tri mjeseca našeg upravljanja, nakon puno godina mučnine dolazili na posao sa zadovoljstvom, čime je povećana njihova učinkovitost. Potpuno je isključena diskriminacija i mobing. Sve navedeno je lako provjerljivo. Njihov model upravljanja je drugačiji, suspektan prema političkim neistomišljenicima, isključiv, prigovarali su zašto angažiram 'stare' kadrove, prigovarali su da nije dobro što sam dobar sa svima, da neke radnike treba disciplinirati da bi radili. Uvode ponovo mobing (sindikati im već pripremaju tužbe). Nisu mi odgovorili na upit kada je promijenjena agenda lijeve aktivističke platforme Možemo. I prethodna upravljačka ekipa u Zagrebu je krenula sa lijeve pozicije i zaglavila u močvari klijentelizma i korupcije. A ova je u samom početku posrnula.
Moderno korporativno upravljanje
Moderno korporativno upravljanje znači, poštivajući pravila igre odnosno zakone (čime dobivaš na kredibilitetu i povjerenju), maksimirati upotrebu raspoloživih resursa da bi se postigao cilj povećanja efikasnosti i kvalitete javnih i tržišnih dobara i usluga koje pruža ZGH građanima. Umijeće je povećavati zadovoljstvo ujedno i radnika i korisnika. Njihov model upravljanja je suprotan, primjenjuje se izigravanje zakona gdje god nisu primjereni njihovim predrasudama i skrivenim interesima, ponovo se uvodi političko kadroviranje i politički diktati u poslovanje a sve u interesu tajnih sponzora i interesnih skupina, te se još pritom treniraju igre moći.
Njihovi natječajem izabrani kadrovi u upravi primjenjuju originalni upravljački pristup – nakon našeg odlaska pozovu sve voditelje podružnica i navedu im tri elementa novog pristupa: prvo 'mi ne poznajemo sustav', drugo 'očekujemo od vas da nas uputite u funkcioniranje sustava' i treće 'očekujemo gotova rješenja'! Kako su sad odjednom dobri stari kadrovi? Koja je svrha uprave u tom slučaju? Je li svrha luksuzni službeni automobili, business kartice i provedba skrivenih interesa raznih umreženih skupina? S njima Nadzorni odbor, TT i DD vjerojatno neće imati problema u suradnji. Jesu li konačno pronašli 'ovce'? Zaista se Ante i ja razlikujemo od njihovih upravljačkih praksi, ali bi bilo 'pošteno' da to konkretno prezentiraju a ne skrivaju se iza neodredivih 'različitih koncepcija upravljanja'.
Čitavo vrijeme Nadzorni odbor podupiran od TT i DD želi uspostaviti shadow management, donositi odluke u svom interesu a za ništa ne odgovarati. U tu svrhu su kanili promijeniti Izjavu o osnivanju, koju nismo mogli prihvatiti jer znači rušenje kredibiliteta uprave sa štetnim posljedicama za ZGH. Već se, nažalost, osjeća razlika u kredibilitetu nas dvojice naspram Nadzornog odbora i preostalih članova uprave u odnosu na poslovnu zajednicu, financijsko tržište, državne institucije ali i na interne dionike od sindikata do zaposlenika.
Postoje odluke tog Nadzornog odbora iz kojih se vidi da su prekoračivali svoje ovlasti, postoji zapis u kojem stoji da su kao članovi korigirali zapisnik kojeg su međusobno usuglasili, dakle, ne zapisnik kako je stvarno bilo nego kako su ga oni naknadno kreirali itd. Uprava bi prema TT-u to trebala ignorirati. Zaista se razlikujemo u pristupu upravljanju.
Kakva je bila suradnja?
(3) Prigovaraju nam i opravdavaju svoju odluku time da nismo skloni 'timskom radu' i da 'teško surađujemo'. Iz kojih dokaza su izveli navedene zaključke ni njima nije jasno. Izgleda da im je koncept evidence-based decision making, donošenje odluka temeljem dokaza i činjenica, potpuno stran.
Suradnja i timski rad između Samodola i mene su bili na najvišoj razini, suradnja i timski rad između nas dvojice i rukovodećih ljudi službi, podružnica, ustanove i društava je bila odlična, suradnja između nas dvojice i sindikata je bila vrlo dobra, suradnja između nas dvojice i nadležnih ministarstava i državnih ustanova, kao i financijskog sektora je bila vrlo dobra itd. Time je opovrgnuta teza TT-a da 'teško surađujemo' i da tobože nismo za 'timski rad'. Potpuno je nejasno što, po njima, znači timski rad Skupštine društva, Nadzornog odbora i uprave, koji javno propagiraju, kad svatko ima svoje zakonske nadležnosti koje se ne smiju miješati. Poslovno odlučivanje nije plenumska demokracija.'
Kontaminirani članovi
Gdje je onda problem? U obrani interesa ZGH-a od onih koji su ga ugrožavali svojim skrivenim namjerama, svojim oduživanjem sponzorima, svojim neznanjem i ideološkim predrasudama. Problem je kad smo raščlanjujući nagomilane probleme, tragajući za neracionalnim troškovima i odljevima likvidnosti otkrili da neki članovi Nadzornog i ujedno Revizorskog odbora imaju vrlo konkretne financijske interese u ZGH. Konkretan interes je bio ne samo u Laništu d.o.o., već i u obveznicama ZGH-a gdje je član Nadzornog odbora svake godine ostvarivao prinos od 3,875% pa je nastala prava panika kad se pojavila mogućnost da se ne plati kupon od 89 milijuna kuna do polovice srpnja ove godine. Već nakon dva tjedna osobno sam obavijestio TT i DD da imamo kontaminirane članove Nadzornog odbora, koji ne samo da su u sukobu interesa već imaju konkretan financijski interes u ZGH i njegovim poslovnim partnerima te se neovlašteno predstavljaju na financijskom tržištu. A osim toga nemaju znanja o složenom sustavu ZGH-a i štete svojim postupcima. Odgovor DD je bio da su svi kontaminirani. Problem je što Ante i ja nismo. A onda smo 'teški za suradnju', nismo za 'timski rad'. Doista nismo za suradnju tako da realiziramo njihove privatne umjesto interesa građana kroz učinkoviti ZGH. Ali onda bi to 'pošteni' TT trebao reći, ili ne smije. Često smo ga Ante i ja, nakon neučinkovitih sastanaka s njim, sažalijevali kako se muči između ostataka idealizma u njemu i pritisaka onih koji su ga, kako sami priznaju, odabrali da bude lider za javnost i izbornu trku, dok izbornici, po svemu sudeći, vuku konce u sjeni. Koliko je izgubljen svjedoči primjer kad na tiskovnoj konferenciji na upit novinara da li mu je poznato da je Nadzorni imenovao sebe u Revizijski odbor niječe tu činjenicu iako sam mu osobno poslao pisano očitovanje o toj paradoksalnoj situaciji gdje Nadzorni ne zna koje su funkcije Revizijskog odbora i vice versa a čine ga iste osobe.
(4) Posljednji pokušaj opravdavanja je u tome da tobože Ante i ja nismo davali informacije i nismo uključivali u odlučivanje nove članove uprave. Štoviše, na zadnjem istupanju TT je to naveo kao trigger (okidač) našeg opoziva. Još jedna njihova kriva percepcija (inače, presudan značaj daju percepciji). Činjenice su provjerljive te je njihova percepcija lako opovrgljiva. Uz prethodno navedeni modus operandi u upravljanju novi članovi su došli ne baš zainteresirani za realne probleme ZGH-a. Osim što su par tjedana kukali za službenim vozilima ni na jednoj sjednici uprave ili kolegiju, a na svima su sudjelovali, nismo čuli od njih ni jednu suvislu poslovnu ideju (pardon, jedan je ingeniozno predložio, kad mu je dopala nabava u nadležnost, da uz službu nabave imenuje još i odbor za nabavu da ga se rastereti odlučivanja o predmetima nabave – moj sarkastični odgovor je bio da je to malo, treba još najmanje i povjerenstvo i komisija). Novi članovi za mjesec dana nisu proučili osnovne akte društva po kojima bi djelovali, pitali su što radi ta i ta podružnica. Mogu samo pretpostavljati kako izgledaju njihovi programi razvoja ZGH-a po kojima su ih TT i DD izabrali. Možemo li od njih očekivati preporod ZGH-a? Članica uprave je bila aktivnija, čim je došla odmah je preuzela upravljanje natječajem za izbor voditelja podružnica tako da ga je ozbiljno kontaminirala. Premda je na upravi upozorena da je prešla crtu legalnog postupanja nije se zabrinula. Zanimljivo da je upitala kako jedna natjecateljica koja je prošla na natječaju na upravu nije zadovoljila uvjete za voditelja podružnice. Od kud je to znala? Za razliku od voluntarizma u Gradu, u ZGH-u su se dosljedno primjenjivali uvjeti natječaja. Dakle, ne samo da im nije spriječeno sudjelovanje u odlučivanju sukladno njihovim ovlastima već su pojedini prekoračivali ovlasti.
Neiskustvo Tomaševića
Nemati nikakvog poslovnog iskustva a tvrditi, kao TT, da veliki sustavi trebaju velike uprave izaziva samo podsmijeh. Lako se provjeri da puno veće kompanije imaju često tri člana uprave (CEO,CFO,COO). Kad imate unaprijed utvrđen stav kao TT tu više nikakvi argumenti ne pomažu.
Nekoliko puta sam upozoravao TT-a da je ZGH ključan za funkcioniranje Grada i da stoga tu ne može biti propusta u odabiru rukovodećih kadrova, on je stalno ponavljao da je to eksperiment, pa ako i ne uspije nije bitno. On će preuzeti odgovornost na sebe. Očito se radi o aktivističkom nerazumijevanju rizika, kao što nijedan eksperiment nije uspio kad se provodio na razini čitavog grada i države. Svi takvi pokušaji završavali su neuspješno.
(5) Kad se djeluje po obrascima prethodnog gradonačelnika pa se daju dvojbene pismene upute upravi, pogoduje određenim interesnim skupinama (nisu valjda okupljali Možemo u pivnici i financirali ga da ostanu na jaslama stare skupine) itsl. onda i identični narativi izbijaju na površinu pa ponovo imamo 'čistu savjest', 'neka institucije utvrde', 'nemam vremena', 'ne bavim se detaljima', prebacuje se težište na osobne odnose zamagljujući realne probleme itd. Već se nazire da novi upravljači u gradu nisu negacija prethodne prakse upravljanja već više mutirana iteracija bivšeg gradonačelnika. Ali su definitivno unfit to govern (nepodesni, neprikladni za upravljanje).
