Reagiranje Vojislava Mazzocca objavljujemo u cijelosti:
"Gledam, malo lijevo - malo desno, i ne mogu vjerovati svojim očima. Na stolu ispred mene dva su teksta. Prvi su potpisali ugledni student i njegov kolega književnik, drugi sam svojim nejakim ručicama nakucao ja sam. Čitam malo jedan, malo drugi i pitam se tko je tu lud.
U onom prvom Srećko Horvat i Igor Štiks su me nazvali režimskim novinarom, na dušu mi stavili infantilizaciju prosvjeda protiv HDZ-ove vlade i manje više zaključili da sam Kastor koji je za mrvice s gazdinog stola spreman ugristi sirotinju koja se na ulici bori za svoja prava. Ne utvaram si da sam bio prva meta H&Š analize pod nazivom Tomahavk u glavu Režima, ali sam im dobro došao da ispune kvotu koju već godinama nameće jedan od ponajboljih urednika tabloida u Hrvatskoj: "Daj mi tri primjera i imamo fenomen!". Drugi je u dahu napisan osobni pogled na zagrebačke prosvjede kojima se zahtijeva smjena vlade.
Nažalost, da bi ispunili kvotu, H&Š morali su, u gorem slučaju, posegnuti za manipulacijom činjenicama. U boljem slučaju, ovaj dvojac samo ima problema s kronologijom, koncentracijom, čitalačkim navikama, obrazovanjem i elementarnom pristojnošću koja zabranjuje ideje pljuvačkih komentatora s internetskih foruma (ako se upravo oni ne kriju iza pretencioznog nadimka bakunjin) predstavljati kao vlastite umotvorine.
U čemu je, dakle, problem?
U čemu je, dakle, problem? Da bi opravdali svoju tezu o postojanju Režima, H&Š morali su dokazati postojanje njegovih sastavnica. One su, tvrde, političke elite koje kontroliraju represivni aparat, poslovne elite koje koriste državni aparat za svoje interese te na koncu mediji koji aplaudiraju političarima i tajkunima, a difamiraju sve ostale. Za dokazivanje medijske urote trebao sam im, uz kolege Antu Tomića i Tomislava Čadeža, i ja.
Pa pišu: "Neki su se režimski novinari pritom čak upustili u izvještavanje 's lica mjesta' pa su se brže bolje spustili među pučane i natjecali u tome tko će prije donijeti u redakciju 'analizu' s terena. Najprije je Vojislav Mazzocco odlučio odgovoriti svojoj kćerci na pitanje 'Tata, što su prosvjedi?' da bi ustvrdio da Jadranka Kosor možda stvarno ima pravo što primjenjuje modernu pedagošku metodu ignoriranja djece dok urlaju i bacaju se po podu".
U ovom pasusu njihovog teksta postoji više netočnosti i manipulacija. Prva je i najmanje bitna, da sam se ja prvi "spustio među pučane". Jednostavni uvidom u novinske arhive H&Š vidjeli bi da je kolega Čadež objavio prvi tekst. Međutim, manipulacija je puno zlonamjernija. Zaustavili su se na prvom pasusu mog teksta (mogu ih razumjeti, nije mi to jedno od boljih djela) koji završavam tezom: "Možda Jadranka stvarno ima pravo što primjenjuje modernu pedagošku metodu ignoriranja djece dok urlaju i bacaju se na pod. S derištima treba razgovarati tek kada se smire".
Oprostite ako griješim, no oni se nisu ni pojavili na prosvjedima
Da su imali malo strpljenja nastaviti s čitanjem, pročitali bi sljedeće rečenice: "A tada sam ugledao jednu gospođu – čini mi se premijerkinu vršnjakinju – ne višu od metar i šezdeset, koja se držala malo po strani, lica ukrašena blaženim smiješkom. Sama. U rukama je imala transparent primjeren svojem krhkom tijelu, na kojem je pisalo: 'Nas se neće sramiti ni pretci ni potomci'. I postalo mi je jasno. Nije premijerka mama narodu, nego su ovi prosvjednici Vladi i mama, i tata, i poslodavac. I ima ih slušati bez obzira na to što neki od njih ne znaju što bi rekli, pa njaču i trube, glume Apaše i lupaju u lonce i bubnjeve".
Toliko o huljskoj obrani Režima i režimskom novinaru, dežurnom analitičaru i infantilizatoru revolucije. Od njihovog površnog čitanja ili bezobraznog prešućivanja gluplja je samo konstatacija da sam se spustio među pučane ne bih li, zamislite pokvarenosti, donio analizu s terena. Pa što je, jelenskih mi rogova, posao novinara nego da izađe na ulicu i vidi što se događa. Razvijajući njihovu tezu do apsurda, morali bismo zaključiti i da kritičari ni slučajno ne bi smjeli pogledati kazališne predstave o kojima pišu, kao ni da filozofi ne bi smjeli pročitati nečije teze prije nego što ih napadnu.
Kad bolje razmislim, H&Š, kako smo vidjeli, tu metodu već primjenjuju. Toliko su joj dosljedni da, oprostit će mi ako griješim, se nisu ni pojavili na prosvjedima, ali o njima sve znaju. Za osam prosvjednih šetnji Zagrebom nisam primijetio njihove veličanstvene pojave, pa mogu samo pretpostaviti da pripadaju onoj skupini od 70 posto građana Hrvatske koji demonstracije podržavaju, ali na ulicu ne izlaze. Razumijem ih, večeri su hladne, hodnje dugačke, a sudjelovanje u demonstracijama moglo bi im zamagliti kristalan uvid u razloge i metode prosvjednika".
Vezani članci:
arti-201103150481006 arti-201103150465006
