Americana odmetnik otišao je u Ljubljanu do svog "duhovnog brata" i novopečenog Slovenca Chrisa Eckmana te se vratio s najboljim albumom samostalne karijere i djelom tek za nijansu slabijim od mitskog debija bivšeg mu benda Dream Syndicate.
Potpomognut lokalnih zborom i praškim orekstrom, Wynn je
snimio ispovijest "stranca u stranoj zemlji" koja u punom
sjaju dotiče glazbu svih
njegovih uzora. Duh Syda Barretta otvara i
zatvara ploču sa "Slovenian Rapsody" nakon čega se
Steve naizmjenično pretvara u Neila Younga,
Leonarda Cohena i Boba Dylana pritom ostajući
jedinstven i tako poseban.
Sjeme ovog veličanstvenog albuma posijano je krajem 2007. na koncertu u zagrebačkom Teatru &TD kada su nas Wynn i Eckman uvjerili da akustična gitara i glas često imaju veću snagu od svih distorzija i pojačala ovog svijeta. Akustika dominira i čitavim "Dragon Bridgeom" uz povremene izlete u garažnu psihodeliju ("Love Me Anyway") i orkestralni pop.
Posebnu pažnju vrijedi posvetiti tekstovima, i inače jakom oružju ovog sjajnog singer/songwritera, u kojima je na neki način opjevao život na cesti, preseljenje iz Los Angelesa u New York i sve one beskrajno dobre ili nepopravljivo loše strane gradova koji su ga stvorili.
