Ona je simbol hrvatske metropole, najmanja žičana željeznica na svijetu, slovi kao najsigurnije prijevozno sredstvo ZET-a, godišnje preveze oko 750 tisuća putnika, u njoj su uživali vozeći se čak jedan britanski kraljevski par. Ona je jedna od najljepših prometnih priča Zagreba. Zagrebačka uspinjača danas slavi 134. rođendan.
Naime, najstarije prijevozno sredstvo organiziranog javnog prijevoza putnika u gradu koje spaja zagrebački Gornji i Donji grad s prugom dugom 66 metara službeno je pušteno u pogon na današnji dan 1890.
Građevinska dozvola izdana u samo dva dana?!
A kako je uopće krenula priča s uspinjačom? Kome je uopće palo na pamet krajem 19. stoljeća izgraditi uspinjaču u tada malom provincijskom gradu velike Austro-Ugarske Monarhije?
Čovjek koji je odlučio na mjestu javnog stubišta izraditi uspinjaču po uzoru na Budimpeštu, Zürich i druge europske gradove zvao se David Vilim Klein i bio je osječki građevinski poduzetnik. On je 1888. godine počeo pratiti učestalost pješačkoga prometa u Bregovitoj ulici (danas Tomićevoj) i shvatio je da se upravo tom ulicom najviše ljudi uspinje prema Gornjem gradu, a ne primjerice Mesničkom ili Dugom (danas Radićevom) ulicom. I odlučio je voditi evidenciju. Počeo je tako zapisivati broj prolaznika. Uskoro je došao do zaključka kako je pješački promet dovoljno živ da bi se na mjestu javnog stubišta mogla izraditi uspinjača i da bi mu se taj projekt mogao isplatiti.
Zagrebačkom Gradskom poglavarstvu uskoro je stigla molba za građevinsku dozvolu. Odmah je oduševljeno prihvaćena i u roku od dva dana izdana. S Gradom je Klein potom potpisao ugovor u kojem je stajalo da točno 40 godina nakon početka izgradnje uspinjača prijeđe u gradsko vlasništvo.
Radovi su počeli u proljeće 1889. Manje od godinu i pol dana kasnije uspinjača je puštena u pogon, a dvije i pol godina kasnije, točnije u proljeće 1893. počela je s radom. Klein nije dočekao početak rada uspinjače. Umro je nekoliko mjeseci ranije.
U tisku tog vremena bilo je i zamjerki na izgled uspinjače, odnosno stanične zgrade. Neke su novine tako s ironijom oglasile naslov: 'Džamija na Strossmayerovom šetalištu' opisujući kako stanična zgrada ' više naliči kakvoj bosanskoj seoskoj džamiji nego li stanici ili kući za mašine famozne uspinjače'.
Četrdeset godina nakon početka izgradnje (kako je i pisalo u ugovoru između grada i Kleina) uspinjača je prešla u gradsko vlasništvo. Tehničko vodstvo i financijska uprava povjerene su Zagrebačkom električnom tramvaju.
Zagrebačka uspinjača - najsigurnije prijevozno sredstvo ZET-a
Na početku se uspinjača često kvarila na pogonskom dijelu pa su putnici ponekad morali izaći da je poguraju. Zagrepčani su je stoga od milja prozvali 'zapinjačom'.
Prve 44 godine svog postojanja vozila je na parni pogon koji je 1934. zamijenjen električnim. Budući da je do danas u cijelosti zadržala prvobitni vanjski izgled i građevnu konstrukciju, a i većinu tehničkih svojstava koja su joj dali graditelji, zaštićena je kao spomenik kulture.
Inače, uspinjača može prevesti 28 odraslih putnika, ima 16 sjedećih i 12 stajaćih mjesta, a vožnja traje 64 sekunde. U prosjeku godišnje preveze oko 750 tisuća putnika. Od početka rada do 1929. godine imala je odjeljke prvog i drugog razreda. Prvi razred bio je na krajevima kabine odakle je pucao fantastičan pogled i cijena je iznosila tri novčića. Cijena u odjeljku drugog razreda iznosila je dva novčića. Pogled tu i nije bio spektakularan.
Uspinjača svakoga dana prevozi putnike od 6.30 do 21.50 sati s polascima svakih deset minuta, a putnici u slučaju potrebe mogu naručiti i hitnu vožnju. Dnevno obavi stotinjak vožnji stanara Gornjeg grada, učenika, građana, ali i turista, uključujući eventualne izvanredne vožnje.
Zanimljivo je da od njezinog otvorenja 1890. godine do danas nije zabilježena ni jedna jedina nesreća ili ozljeda putnika. Svake godine ide na redovni remont koji traje dva do tri tjedna.
Uspinjača na Ksaveru
Da u Zagrebu postoji još jedan uspinjača malo je poznato. To je uspinjača na Ksaveru - poveznica između Zvijezde i Cmroka, žila kucavica za oko 1000 stanovnika.
To neobično prometno sredstvo izgrađeno je početkom 80-ih godina za potrebe stanara elitnog naselja kaskadnih stanova na Ksaveru, ali je radilo samo mjesec dana. I onda 33 godine - ništa.
Ponovo je proradila 2013. kad je nekadašnji gradonačelnik Milan Bandić svečano pustio u promet.
