Jeste li ikad čuli za radio ribe koje se nakon parenja spajaju u jednu osobu nedefiniranog spola? Je li to verzija starog mita o dvije polovice? ¬ Da, to je priča o idealizaciji, idealnoj, savršenoj ljubavi. Postoje ribe koje se tako spajaju jedna u drugu, ali to su ribe koje žive na pet kilometara od površine na kojoj smo mi. Ipak, to nije samo mit. Postoje savršene veze, kao što postoje i izvanzemaljci. Ko vjeruje u izvanzemaljce, vjeruje i u idealnu ljubav. Opsjednutost srećom i ljubavlju te potrebom da nam te bitne supstrate ispunjenog života donese neko drugi, to je čista patologija u koju ljudi upadaju zbog neuzvraćene ljubavi, zbog problema u komunikaciji, međusobnom nerazumijevanju…
Neki dan mi je lampica pregorjela. I bolje da je da
Mozak malo uzme bolovanje.
Kada je otišao u bolnicu na pregled da vidi koja mu je točna dijagnoza, na hodniku je sreo starog prijatela Srce čiji psihički problem seže malo dublje. Znate kako to biva u čekaonicama, ljudi si počnu pričati životne jade i sudbine.
Gdje sam ostavila daljinski, postoji li srodna duša i ostale
misterije univerzuma...
Tako doznajemo da je Srce je shizofreničar, umislilo si je da je u funkciji bubrega koji je od silne potrebe za slatkim dobio dijabetes. I sad misli da hoda na dijalizu kako bi se pročistilo, a zapravo ide da terapije kod psihijatra.
Težak slučaj to Srce. Hoće li se ikad izvući, jedino zna
Doktor Strpljenje, kažu najbolji za 'srčane
bolesti' u gradu. Koja je njegova povijest bolesti? Oboljelo je
od idealiziranja i maštanja.
Iako je bio na dobrom putu da završi kao Srce, Mozak je na vrijeme prepoznao simptome. Ako neke stvari neizracionalizira i nastavi maštati kao Srce, bolovanje će se morati produljiti neplaćenim godišnjim odmorom u Pi**u Materinu.
Srcu je bilo gadno jer se nije htjelo maknuti od stvari koje su
ga tištile i stalno se okruživao njima. Stalno je na kavu zvalo
Datume i Fotografije, a vikendom bi se napilo sa Sjećanjem i
Riječima.
U razgovoru sa starim frendom u bolničkoj čekaonici, Mozak je
zanimalo, gdje je Srcu ona mala, kako se ono zvala –
Vena, činilo se kako je to njegova srodna duša.
Ajoj, što je na taj spomen Srce promijenilo svoju boju i postalo
blijedo!
'Ma kakva srodna duša, to ne postoji', uzviknulo je srce
pa nastavilo: 'Direktno je bila vezana na mene, opskrbljivala
me svojim nečistim tekućinama, a ja sam joj to sve puštao. Zašto?
Jer smo skupa stvarali, jer smo se instantno povezali, jer smo
bolje funkcionirali zajedno nego zasebno... E i ja sam mislio da
je to to, a onda je počela graditi zidove prema meni, stvarati
čepove, počela se mijenjati. Tada sam zatražio
transplantaciju. Nisam mogao više. Rekao sam si - idem van iz
ovog tijela.
I evo me tu gdje jesam'.
Mozak je duboko uzdahnuo nad sudbinom svog prijatelja Srca.
Također nije vjerovao u Srodnu dušu, a ovo iskustvo mu je samo
potvrdilo njegov dotadašnji stav. 'Hoćeš li moći ikad više
voljeti?', upitao je prijatelja.
Srodna duša se ne traži. Nju donese trenutak.
'Nemoj me krivo shvatiti... Ja jesam izranjavano, jesam ludo, imam dijagnozu, trebam pročišćavanje, ali kod mene nikad nije tijesno. Ljubavi u mojim pretklijetkama i klijetkama će uvijek biti dovoljno ... Znaš, puno si mi toga u životu romantiziramo. Kao da nam svakodnevnica nije dovoljno smušena, a sudbina neizgledna, ne, mi si još malo odlučimo zakomplicirati život. Samo produbljujemo sumnje i klimamo već rasklimani zub emocionalne stabilnosti ili da kažem nestabilnosti. Uvodimo miris misterije, mističnosti u tu nedozrelu ideju romantike, partnerstva i ne suočavamo se sa stvarnošću. Taj mit o srodnim dušama nam dođe gotovo kao izlika za neuspjeh veze jer odgovornost prebacujemo na nekakve kozmičke ili karmičke čimbenike'.
'Znaš, prijatelju, ovo ti sve možda u teoriji znaš, ali ja
nisam ti da teoretiziram. Mene su moje rane naučile ovo što ću ti
sljedeće reći – srodna duša nije osoba sa kojom ti je
'suđeno biti'! Srodna duša nije osoba u koju se moraš ili
trebaš zaljubiti niti onaj/ona s kojom je tako divno i krasno i
lagano biti. Srodne duše su ovdje da bi razotkrile pravu ljubav
koju je tako teško zaživjeti'.
'I zato me slušaj – iako je sva vrckava i nemirna po prirodi,
nemoj izgubiti Nadu, čuvaj je, koristit će ti
kao prijateljica. Doznaj gdje su se preselili
Suosjećajnost i Dosljednost.
Pitaj ljude gdje ih možeš naći, vjerojatno su u nekoj birtiji na
šanku, oplakuju vlastite sudbine jer nemaju svoju funkciju.
Čekaju te da ih pokupiš i ostvariš im svrhu, a tebe nema. Tek kad
na njih nabasaš i ponovno si počnete vjerovati, vjerojatno ćeš
upoznati i davno zaboravljenog prijatelja Spokoja. Sve je to ista
ekipa.
Uzmite si slobodno od svega i otputujte u Bolje Sutra, vidim da
vam je i više nego potrebno. I ja ću napraviti isto, čim uvjerim
ovog psihijatra da stvarno mislim da sam bubreg. Treba se praviti
lud češće, postane dobra izlika za sve gluposti koje napraviš.
Još kad ti puknu dijagnozu, jaooo, pa na konju si, skoro da možeš
i ubit čovjeka i izvuć se na neuračunljivost. Ali nemoj ubijat
čovjeka, osim u pojam, kad te iznervira. To je pobjeda.
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.