'Dan 18.11.1991., dan pada Vukovara, pamtim kao dan kad sam umro, nešto je u meni umrlo. Naime, nakon toga čovjek više ne može biti isti, objasnio je. Odveli su nas na Ovčaru. Tu se umiješala Božja ruka jer smo čuli kako bageri kopaju rupe za mrtve. Nizozemac ili Norvežanin iz Crvenog križa je nas 182 popisao na komadiću papira od cigareta i vjerojatno nas je to spasilo da nas nisu ubili na Ovčari. Tamo samo prenoćili i sutradan su nas prevezli u logor u Mitrovicu', kazao je Mišić.
Tamo je bio 271 dan, razdoblje je to o kojem ne želi govoriti.
'Tamo su samo bili neljudi, ljudi nije bilo. Josip Boldić, 5-6 godina stariji od mene, zdrav, dobio je dijete, saznao za dijete, i onda su ga za tri dana ubili batinama. Na stotine je takvih bilo u Mitrovici, svatko je imao svoju golgotu. Prebili su koga god su stigli. Kad su me 14.8.1992. vozili na razmjenu za Nemetin, skoro nije došlo do razmjene. Tada sam počeo razmišljati o samoubojstvu, što bih i učinio da nije došlo do razmjene. Na sreću, ipak je do razmjene došlo. Dugi period je trebalo da se vratim u normalu', rekao je Mišić dodajući kako se mnogi nisu uspjeli prilagoditi društvu i živjeti nakon rata.
'S nekim odmakom, mira nikad nije bilo mira u Borovom selu. Tamo su Ozrenci, deklarirani četnici, i oni nikad neće prihvatiti ovu državu. Dugo si nisam htio priznati da će doći do rata, mislio sam, odrastali smo zajedno, odvojit će se svatko na svoju stranu i otići. Kako sam ja čovjek koji voli čuti i vidjeti, otišao sam u Borovo selo i vidio sam na stotine četnika i tada shvatio da neće biti dobro', rekao je.
Godine 1997. se između Božića i Nove godine vratio se u Vukovar. Tražio je svoju kuću no nije je mogao pronaći. Sve je bilo razrušeno. Ponovno se vratio, kako je rekao, 15.1.1998. kad mu počinje obnova kuća.
Mišićev brat već je na početku rata prešao na srpsku stranu. Birili su se jedan protiv drugoga. Kaže kako ga nije vidio ni čuo 26 godina te kako nema ni namjeru s njim komunicirati. Kad je počeo rat Mišićeva supruga, njihovo dijete, njegova majka i polubrat, svi su bili u Vukovaru. Majka je sa sinom iz drugog braka ostala do samog kraja u podrumima, do 18. 11, 1991.
'Ja sam tada bio na položaju na Mitnici. Razmišljao sam da je brat s druge strane, ali jednostavno na to nemam odgovor', rekao je Mišić za HRT.
