Dosta zabrinutosti je izazvala afera s gospođom Josipom Rimac, osobito novi detalji iz njezinih SMS-ova. Ako je suditi po tim navodima, odlazak Josipe Rimac u Remetinec je najveći udarac za HDZ otkako ga je napustio Ivo Sanader.
Lako za vjetroelektrane, to je ionako novac bačen u vjetar, ali evo sad se otkrilo da je gospođa Rimac nesebično pomogala desecima svojih stranačkih i obiteljskih prijatelja da dobiju posao, natječaj, poticaj, ali je najviše posla imala s Državnim ispitima. Prema izvadcima iz tih SMS-ova članovi stranke, obiteljski prijatelji, prijatelji od prijatelja stranke, svi oko nje su je zvali da im sredi Državni ispit koji, na sreću, provodi njezino Ministarstvo uprave pa problema u sređivanju nije bilo. Prolazio je i tko je znao i tko nije znao, gospođa Rimac nije pitala tko je i čiji je, ako je naš i iz naše stranke. Nije se pitalo ni koliko naš čovjek mora biti glup da mu treba veza za polaganje ispita na kojemu je najteže pitanje što piše na ploči Ministarstva uprave.
Ako je čovjek naš i iz naše stranke, čovjek mora proći pa makar ploča pala, bio je slogan ispitne komisije. Kandidati su dobivali pitanja, komisije žmirile na odgovore, i sve je bilo kako u sustavu i treba biti.
Naime, bez Državnog ispita ne može se dobiti dobar posao u državnoj upravi, a ako se ne može dobiti dobar posao u državnoj upravi gdje se onda može, rezignirano će se pitati članovi stranke? Jer ako išta u državi mora funkcionirati, onda mora funkcionirati taj obiteljsko stranački sustav. Realno, čak ni država ne mora funkcionirati jer nikome u tom sustavu i ne treba da funkcionira.
A oni koji misle da treba, mogu birati državu koja funkcionira. Hoćeš Irska, hoćeš Češka, Nečeška, Njemačka, Danska, Engleska, Estonija, Letonija, hoćeš veliku državu ili malu državu, državu s morem ili bez mora, s više šume ili manje šume, biraj brate, široko ti polje država koje funkcioniraju.
Ali ovakvu državu koja ne funkcionira uvijek svima, ali uvijek funkcionira nekima, ne možeš zamijeniti s nekom drugom državom koja isto tako ne funkcionira svima, ali funkcionira nekima. Ne zato što više nema takvih država, ima koliko hoćeš. Evo već s druge strane Save i Dunava se nalaze neke od najboljih država na svijetu koje ne funkcioniraju. Ali kako bi se stranački i obiteljski prijatelji Josipe Rimac snašli u drugoj državi koja također funkcionira samo za članove obitelji i stranke kad su to tuđe obitelji i tuđe stranke? Tko bi im ondje davao pitanja za Državne ispite, tko bi im sredio posao u Elektroprivredi Bosne i Hercegovine? Kao da oni u Bosni nemaju svojih neradnika koje treba zaposliti.
Kruha bi ti ljudi gladni bili i zato ovdje i imamo našu državu za našu stranku i našu obitelj i zato je stranka i imala našu Josipu i sve Josipe prije nje koja vode brigu da u državi niti jedan iz stranke ne bude ni gladan ni žedan.
Prema podacima Ministarstva državne uprave, istog Ministarstva gdje je Josipa Rimac ljudima rješavala Državne ispite, svakog se dana u državnoj i javnoj upravi zaposli šest novih ljudi. Svakog dana, njih šest sretnika dobije posao iz snova. Ljudi kad se zaposle kod Mate Rimca nisu tako sretni kao kad dobiju posao u Zavodu za upravljanje zavodima recimo. Sada ih je ukupno 232.000 zaposlenih i to bez županija i općina, gdje brigu o zapošljavanju vode lokalne stranačke organizacije i njihove Josipe.
Koliko njih je usrećila baš Josipa Rimac i HDZ teško je procijeniti, o svojima su se brinuli i SDP i HNS, i HSS i HSLS i Most i svi drugi, ali nitko tako ne brine kako HDZ brine jer HDZ se za nas najduže brine, a najduže brine baš zato što dobro o nama brine.
I već samim tim je odlazak Josipe Rimac jedan od najvećih udaraca
za Hrvatsku demokratsku zajednicu. Jer koga sad nazvati, kako se
zaposliti i kako položiti Državni stručni ispit, hoćemo li sad
morati raditi i učiti, pita se zabrinuto stranačko
članstvo?
Teško je u ovim trenucima svim tim članovima pružiti utjehu i
naći prigodne riječi koje mogu ublažiti njihovu bol, ali sigurni
smo da negdje u nekom ministarstvu ima još neka Josipa ili Josip
koji će nastaviti ondje gdje je gospođa Rimac stala. Jer bez
obzira na sve gubitke, država mora nastaviti funkcionirati za
stranku i prijatelje, inače čemu prijatelji, čemu stranka i prije
svega, čemu onda država?
Zato, velim vam, sve će biti u redu, sutra kao i danas.
