"Eto ode naša kunica… Kakva je to valuta bila, bog joj dušu prosti. I sad nam, evo, dolaze i euro i Šengen, i to je stvarno dobra stvar, jer, recimo, zemlje koje su uvele euro, u ovom trenutku imaju znatno niže kamate nego zemlje koje nisu, poput, recimo, Mađarske koja zbog toga financijsku krizu i rast kamata osjeća mnogo više nego mi", komentira Šprajc u Stanju nacije RTL-a.
A da bi došli i do Šengena i do eura, Hrvatska je morala ispuniti gomilu uvjeta i standarda. Samo za Šengen morali smo ispuniti 281 uvjet. I, vidite, sve što je Hrvatska napravila da se približi standardima razvijenih zemalja, napravila je jer je to morala napraviti, jer je netko nadgledao što radimo, kako radimo. Netko nas je tjerao, pritiskao, a znate već i po hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji da najbolje funkcioniramo pod pritiskom.
Ali da bismo sami nešto napravili, da bismo sami popravili zemlju u kojoj živimo, nema šanse. I sad evo vam slikovite vizualizacije te situacije. Zbog Šengena i mi i naši turisti preko graničnog prijelaza Slovenije s Hrvatskom ćemo autom ubuduće moći prošišati kao da granice nikad nije ni bilo. Samo - zviz. Bez stajanja, bez čekanja, bez kolona.
Bez čekanja na granici, a onda, 550, metara zastoj jer - radna mjesta
I onda, samo 550 metara dalje, objekt koji je smišljen još prije 50 godina i preživio je još samo u Italiji i Hrvatskoj - naplatna kućica. I - stani, čekaj, kolona, red, gužva, plati, kusur vrati, karticu ubaci ovako, pa ako ne ide, probaj onako. I stoj i čekaj kako nitko nigdje u Europi više ne čeka. Osim u Italiji.
Jer radna mjesta, jer sindikati, jer Dugobabe, "kratkobabe", tri smjene, ne daj se bože ikome zamjeriti, nekoga otpustiti. Nema veze što takav sustav nit je funkcionalan nit je ekonomičan. Stoj, čekaj, stani, kreni. Jer nitko iz Europe od nas nije tražio da to promijenimo. Računaju ljudi da nešto možemo i sami u svojoj državi popraviti, da nam ne moraju baš sve reći.
'Zašto mijenjati i zamjeriti se sindikatima'
Ali neee. Što bi išta mijenjali i sindikatima se zamjerali ako to nije neki uvjet za nešto. Dobro je i ovako. Imamo gdje zaposliti svoju rodbinu, svoje birače, svoje direktore. Svi sretni, i sindikati i Vlada i HDZ, nekad i SDP ili Most... Tko god treba može po HAC-u glodati, velika je to kost.Tako je, dobro je, pa se zapravo ništa bitno neće promijeniti nit s tobožnjom reformom zdravstva, jer da se što želi promijeniti, onda se zdravstvo ne bi reformiralo, nego bi se potpuno razmontiralo. Pa ispočetka seta-piralo.
Jer ovo je već 7. ili 8. reforma zdravstva i, kao i sve prethodne, jedini joj je smisao povećati participaciju kako bi se povećali prihodi, kako se ništa ne bi moralo mijenjati i nikome u zdravstvu zamjerati. To tako traje već dvadeset godina. Za zdravstvo izdvajamo sve više, a dugovi zdravstva sve veći.
Četiri puta više općina nego u SR Hrvatskoj
Tako je evo ovih dana propala i reforma teritorijalnog ustroja. Hrvatska ima 555 općina i gradova. Više nego Velika Britanija. I skoro kao Kina. Koliko je taj broj eksplodirao, osobito broj općina, govori i podatak da je nekada u SR Hrvatskoj bilo samo 102 općine. Sada ih je 428.
Vlada je, kao tobože, htjela smanjiti taj broj, ali tako da se općine same izjasne žele li se spojiti s nekom od susjednih općina kako bi racionalizirale komunalne usluge, smanjile troškove i povećale standard i kvalitetu života svojih građana.
Svih 428 načelnika općina izjasnilo se da nemaju interesa za spajanje i da je njima dobro i ovako. Naravno, jer toliki broj malih i bespotrebnih općina i postoji zbog njih, zbog tih načelnika i njihovih zamjenika, zbog njihovih plaća, zbog njihovih općinskih automobila, njihove janjetine, njihove rodbine i njihove stranke a ne zbog njihovih građana.
'Biste li se vi paraziti promijenili'
Pa da je vlada doista po tom pitanju išta htjela promijeniti, onda bi i promijenila, a ne bi pitala parazite: "Biste li se vi paraziti promijenili i više ne biste bili paraziti?" Ali kako su to zapravo i Vladini paraziti, onda se i to nikad neće promijeniti.
Slično je i s pravosuđem, svakih nekoliko godina neki ministar spektakularno najavi reformu pravosuđa, a zapravo jedini koji je dosad pokrenuo reformu pravosuđa je Zdravko Mamić koji je nekoliko sudaca odveo u zatvor.
Zapravo jedini koji nam nije lagao i koji je doista ispunio sve što je obećao je Ivo Sanader. Sjećate li se njegove čuvene jamstvene kartice? Nije se razbacivao reformama i glupostima, u njoj je samo stajalo kako jamči smanjenje poreza, gospodarski rast, rast zaposlenosti, rast standarda i članstvo u EU i NATO. I to sve sad imamo. Pa vi recite da to nije Ćaća.
Uspješan utoliko koliko je najuspješniji žicar
Dakle što se tiče očekivanja od iduće godine, od ove Vlade možete očekivati isto što i od svih prethodnih - ništa. Osim novaca iz Europske unije kojim će vam se i iduće godine hvaliti hrvatski premijer kako vam je omogućio ovo i ono, kako ste dobili pomoć, subvencije za režije, za ovo ili ono.
Ali kad slušate te priče kako vam je on, Vlada ili HDZ dao neke novce ili subvencije, bar imajte na umu da to nisu novci koje Vam je dala Vlada ili HDZ, to čak nisu niti novci hrvatskih poreznih obveznika, nego su nam te novce i te subvencije dali neki Nijemci, Francuzi, Danci, Nizozemci i svi drugi koji su uspješniji od nas.
Pa je naš premijer u tom kontekstu uspješan samo utoliko što je uspješniji žicar od svih drugih europskih žicara.
I to je nešto, ne kažem. Možda nam je to i dovoljno, možda više i ne trebamo, možda više i ne zaslužujemo. Sudeći po tome da se već dvadeset godina vrtimo u krug, očito je mnogima od nas, tako kako je, baš dobro da je. I kad je već tako kako je, 'ajte pliz nemojte više spominjati nikakve reforme. Dajte prasiće, pa da jedemo.
