Smrt Milana Bandića je ne samo ljudski i emotivni šok za njegovu obitelj, prijatelje, poznanike i sve one koji su ga poštivali i kojima je bio drag čovjek, nego i politički događaj koji će u idućem vremenu obilježiti i politički život Zagreba, ali ne samo Zagreba.
U politici dakle više ništa neće biti isto, kao što više ništa neće biti isto svima onima koji su profitirali od vladavine Milana Bandića, ali neće biti isto ni onima koji su trebali profitirati na kritici te vladavine.
Na neki čudan način odlaskom Milana Bandića gube i oni koji su ga podržavali i oni koji su ga osporavali. Jer više nitko ne može pobijediti Milana Bandića i realno, to je njegova najveća pobjeda.
Ali ono što je ostalo iza njega i svih njegovih dosadašnjih pobjeda, e to nisu samo blistave fontane, zlatni toaleti i božićni sjaj, novi vrtići, sportske dvorane i žičara vrlo haj, iza Milana Bandića ostale su i gomile smeća, napukle cijevi, milijarde dugova i sumnjivih poslova.
Delao je što je trebao i nije 7300 dana. Trećinu svoga života bio je gradonačelnik. U 20 godina vladavine izgradio je Domovinski most, ali nije jarunski, modernizirao javni promet i rotor uz pomoć EU fondova. Više pogledajte u prilogu Kristine Čirjak.
