Koncesionar odgovara kako uredno podmiruje svoje obveze, posluje unutar gabarita koncesije i ne vidi zašto bi netko na njegovoj terasi sjedio besplatno.
"Ako ne mislite naručiti, nema ni sjedenja", rečenica je to
koju na Carskom trgu konobari svakodnevno govore i turistima
i domaćima.
"One koji kažu da ne bi ništa jeli zamolimo da se pomaknu
dva-tri metra lijevo ili desno, gdje nemamo zakupljenu javnu
gradsku površinu'', objašnjava Ivan Malada,
direktor ugostiteljskog objekta.
Dodaje kako zapošljava tridesetak ljudi, Gradu na godinu plaća
koncesiju od oko pola milijuna kuna, a državnom proračunu još dva
milijuna.
"Vi i u drugim kafićima ne možete sjesti besplatno, a da ne
popijete piće, tako da je to u redu ako je njima Grad dao javnu
površinu na korištenje", smatra Tomislav.
"Ako ima koncesiju, onda ima i pravo. Ako je on platio sve
kako je. Sad, tko mu je dao tu koncesiju - ne znam", kaže
Toni.
Koncesiju je dao Grad koji poručuje da nije upoznat s navodnim
tjeranjem prolaznika.
I dok su se Splićani naviknuli na ustupke turistima, samim
gostima malo je čudno davanje u koncesiju antičkoga javnog
dobra.
Amerikanka Tracy primjećuje: "Čudno je da na turističkoj
atrakciji mjesto zauzima komercijalni sadržaj".
"Svima mora biti dopušteno da sjede ovdje. Ako on želi imati
jastuke, u redu, ali mislim da bi svima moralo biti dopušteno
sjesti", kaže Nizozemka Eli.
Split
Split
(Ivo Cagalj/PIXSELL)
"Obje strane imaju dobre argumente pa nisam siguran koji je
odgovor'', zaključuje Australac Dean.
U središtu Splita nema ulice koja nije pokrivena stolovima pa se
Malada pita zašto je baš on, nakon 13 godina, u središtu
pozornosti: "Možda je netko bacio oko na ovu kavanu i na ovo
mjesto pa se onda naručuju razni oblici udara".
Bez turista bi Dalmacija bila prazna kao Slavonija, ali masovni
turizam, sudeći prema brojnim prosvjedima u posljednje vrijeme,
postaje sve veći teret.
