Razdjelnici su tu, ali obećena ušteda nije. Građani se tuže kako su im se računi i više nego udvostručili nakon ugradnje razdjelnika.
Kako nešto ne štima u toj računici, shvatio je i sveučilišni profesor Ivica Džeba. Onda se uhvatio matematike i napravio analizu troškovne učinkovitosti.
"Rezultati su uvijek isti - da je očekivani benefit zapravo manji - mjeren nekim novcima učinka uštede toplinske energije nego što je to onaj minimalni minimalni trošak vezan za ugradnju i korištenje tih razdjelnika", pojasnio je Ivica Džeba, profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu.
Bivša Vlada analizu nije napravila jer su procijenili da to nije potrebno. Za razliku od Njemačke koja ju je napravila i shvatila da nema smisla tjerati ljude da ugrade nešto što ne jamči uštedu, bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak sada tvrdi: "Ako sustav nije dobar, treba ga promjeniti i dotjerati i poštivati Direktive koje moramo poštivati".
Samo što Direktiva ne propisuje uvođenje razdjelnika ako se dokažu neisplativima. Također ne propisuje kazne i do 50.000 kuna kao u Hrvatskoj. Uz to, razdjelnici nisu zakonito mjerilo.
"Razdjelnici topline jesu mjerni instrumenti. Međutim, oni nisu zakonito mjerilo za što je nadležan Državni zavod za mjeriteljstvo", kazao je zamjenik ravnatelja Državnog zavoda za mjeriteljstvo Božidar Ljubić.
Nakon što su ugrađeni u 51.500 stanova, iz HEP Toplinarstva sada kažu da razdjelnici zapravo uopće ne štede.
"Ugradnja razdjelnika ne garantira automatski uštedu energije i niže troškove, već oni kupce motiviraju na racionalno korištenje toplinske energije i postizanje energetskih i financijskih ušteda", priopćili su iz HEP-a.
Dva mjeseca prije donošenja Zakona 2013. godine, dvojica djelatnika HERA-e, savjetnik ministarstva gospodarstva te bivši direktor HEP-Toplinarstva, proveli su četiri dana u Kopenhagenu. I oni su očito motivirani uštedom, dali su da im taj put plati danska tvrtka Danfoss, koja sasvim slučajno proizvodi ventile koji se ugrađuju prije razdjelnika.
