Ivan Vilibor Sinčić, saborski zastupnik Živog zida, u podužoj objavi na Facebooku, ustvrdio je kako je ta stranka, iako je danas druga po anketama u Hrvatskoj, tek na početku. Opisao je i kako je to izgledalo kada su je pokrenuli.
Kada smo 2011. pokrenuli prosvjede i izvukli 10.000 ljudi, mislio
sam da je to najveće što smo napravili. Onda smo osnovali
stranku. Prošli stotine deložacija, desetine uhićenja, kazni,
ovrha, blokada.
Jeli kruh i margarin da bi tiskali knjige. Radili skupove po
trgovima, jer za najam prostora nismo imali novaca. Izlazili na
izbore i dobivali ništa. Trpili ismijavanja, vrijeđanja,
ponižavanja, godinama.
Onda je došla kampanja 2014. Mislim da nisam nikad vidio da se
nekoga toliko omalovažava kao mene tada. Na sučeljavanja sam, kao
klinac od 24 godine, sa tadašnjim predsjednikom i sadašnjom
predsjednicom išao uglavnom gladan. Jer nismo imali novac.
Potpise smo skupljali smrzavajući se, gladni, ali srcem i vjerom,
na kutijama od banana. Kada smo u DIP-u predavali potpise, jedan
je novinar drugome rekao: "Jel se to oni šale?"
U kampanju smo ušli sa 5.000 kn, drugi sa milijunima. Nisam imao
odijelo, ni cipele, ni kaput. Nisam imao PR stručnjake, ni
savjetnike. Nismo imali jumbo plakate ni radio reklame. Dobili
smo 17% glasova. Svaki je vrijedio ko milijun.
Nitko nije vjerovao da ćemo uspjeti, ali mi smo znali. Zato je to najveće što smo napravili.
Pa je došla kampanja 2015. Nisu nas zvali na sučeljavanja, jer
nisu vjerovali da ćemo preći prag. Ali jesmo, usprkos svima. Ušao
sam u Sabor sam i to je bilo najteže vrijeme koje pamtim. Nisam
imao klub, nisam imao kamo iz sabornice. Sjedio sam tamo od 9
ujutro, često do ponoći, da bih rekao jednu rečenicu. Sa 25
godina bio ustaša, četnik, iako FER-ovac potkapacitirati imbecil,
klošar, neobrazovan majmun, falsifikator, lopov.
Rušili su nas ljudi koji su u stranku ušli tri mjeseca ranije. U
toj sam katarzi izgubio prijatelja. Nadam se prvi i zadnji
put.
Pa je došla kampanja 2016. I dobio sam suborce. Iako nisam uzeo
nikad ni jednu kunu povlastica i beneficija, davao dio plaće,
plaćao drugima stanarine, najčešće sam prozivan zastupnik u
Saboru.
Evo nas u 2019.
Danas smo druga stranka i tek smo na početku. Mi
nemamo medije, mi nemamo analitičare, mi imamo sami jedni
druge.
Tek smo na početku. Jer ono što nas čeka nije najveće, to je sve.
Put je težak, mnogima predugačak i pretrnovit. Kažu neki da je
nemoguće. Mi znamo da nije. Jer sve se ne može, dok se ne
napravi.
Živimo za dan pobjede, živimo za jedan cilj; slom sustava i
pobjeda pravde. I spremni smo na sve, zaista smo spremni na
sve. Budite hrabri, budite strpljivi, imajte vjere i vidimo
se na cilju. Rijetki stignu, ali nagrada je neprocjenjiva.
Vidjeti sustav slomljen, to se ne može kupiti novcem.
Može se. A može se, jer se mora", napisao je Sinčić.
