Nakon što smo objavili tekst o tome kako je Domagoj Pralas, zeta Ivice Lovrića, bivšeg pročelnika i bliskog suradnika Milana Bandića, sadašnjeg savjetnika gradonačelnika, dobio u jeftini najam od Grada Zagreba prostor za hostel, a u vrijeme koronakrize je pod čudnim okolnostima zaposlen u Hrvačkom klubu Sesvete jedan nam je čitatelj Net.hr-u uputio znakovitu poruku: a što je sa sinom Ivanom?
Iako se doimalo da je na „slučaju zet“ Ivica Lovrić pokazao svu perfidnost svog talenta spajanja javne funkcije i pozadinskog kombiniranja za obiteljske ciljeve, istraživanje o tome kako je zbrinut sin Ivan Lovrić nadogradio je skicu o Lovrićevom modelu političkog rada u neslućenom smjeru: mladi Ivan Lovrić, bez ikakvog poslovnog iskustva, sa 25 godina zaposlen je 2015. godine u tvrtki CIOS CARGO d.o.o., jednog od tvrtki u vlasništvu Petra Pripuza. Od 2014. godine direktor tvrtke CIOS CARGO je Ante Pripuz, a prema podacima iz registra tvrtki, mladi Ivan Lovrić je početkom 2017. također upisan kao direktor.
S obzirom da se model zbrinjavanja otpada u Zagrebu i Bandićevo vezivanje uz CIOS grupu Petra Pripuza problematiziralo i u predizbornoj kampanji, a suđenje u tzv. Aferi Agram, gdje su upravo zbog tih pitanja na optuženičkoj klupi bili zajedno Bandić i Pripuz, još uvijek traje, iz samog C.I.O.S-a su se u ožujku ove godine obratili javnosti priopćenjem u kojem su naglasili da je tvrtka počela poslovati s Gradom 2013. godine.
Unosni poslovi s gradom
Pretpostavimo da je to vrijeme u kojem su i Petar Pripuz i Ivica Lovrić, formalno gradski pročelnik za odgoj i obrazovanje, a neformalno jedan od ključnih Bandićevih suradnika, i ozbiljnije zbližili. 2014. godine su obojica bili i uhićeni, Pripuz u Aferi Agram, a Lovrić u Aferi Cibona – zbog sumnje na pogodovanje u zapošljavanju, a Lovrić je obuhvaćen, zajedno s Bandićem, i optužnicom u Aferi štandovi.
No, činjenica jest da C.I.O.S grupa posluje s Gradom Zagrebom od 2013. godine, a neovisno o tome što se iz tvrtke naglašava da je poslovanje s gradom za njih samo jedan mali segment, poznato je da se radi o milijunskim iznosima i da Grad svih tih godina nije pokazivao interes da gospodarenje otpadom riješi ikako drugačije nego isključivo uz pomoć tvrtki Petra Pripuza.
Baš u vrijeme kada su se 2015. godine počele smirivati tenzije oko hapšenja Milana Bandića i njegovih brojnih suradnika, a započeli su sudski procesi za koje se pokazalo da neće ni na koji način utjecati na uhodano poslovanje Milana Bandića i njegove ekipe u gradu, dogodilo se, očigledno, još i ovako eksplicitno vezivanje jednog od ključnih bandićevaca, Ivice Lovrića, uz Petra Pripuza – zapošljavanjem njegova sina.
Ni jedna strana, po svemu sudeći, nije niti razmatrala je li u tom slučaju došlo do sukoba interesa, radi li se o nepotizmu ili možda tek o devijaciji ideje odgoja i obrazovanja, kojim je, kakve li ironije, upravo u Zagrebu upravljao Ivica Lovrić.
Zagrebački problem broj jedna: Otpad
I u kampanji na lokalnim izborima, kada je nastupao kao zamjenik kandidatkinje Bandićeve stranke, Jelene Pavičić Vukičević, komentirao je problematiku cijena zbrinjavanja otpada i, dakako, zagovarao da sve ostane po starom. Primjerice, u emisiji Otvoreno HRT-a, netom nakon izbora, zastupnik Renato Petek (nezavisni, lista SDP) prozvao ga je i pitao zašto Zagreb za glomazni otpad istom poduzetniku plaća tri puta skuplje od Samobora.
„Za šest mjeseci, gospodine Lovriću, mogla su se izgraditi dva vrtića jer je novac otišao nepotrebno iz grada jer je natječaj napravljen samo za jednu zajednicu ponuditelja i mogli su staviti cijenu koju su htjeli.“, rekao je Petek, a Lovrić mu je uzvratio protupitanjem: „Što ćete vi napraviti?“. Nakon što ga je druga sugovornica u emisiji, Sandra Benčić iz Možemo, pitala kako ga nije sram nakon toliko godina u gradskoj vlasti postaviti to pitanje tek izabranom zastupniku, i zna li on kako riješiti taj problem, Lovrić je odgovorio: „Ja znam kako to riješiti. Neću odgovarati vama, a ako će me pitati gradonačelnik sasvim sigurno ću mu dati odgovor.“
Uzdrmani pročelnik Ivica Lovrić
Ivica Lovrić nije niti jednog trenutka ustuknuo, ili zaključio da bi bilo neprimjereno da govori o temi zbrinjavanja otpada s obzirom da mu je u tvrtki vlasnika s kojom je grad dogovarao poslove zbrinjavanja otpada zaposleni sin i još tome napredovao do sjajne direktorske plaće.
Do sada smo znali da kod Petra Pripuza radi sestra ministra zdravstva Vilija Beroša, Tajana Tomašević (u prosincu 2020. imenovana je za članicu Uprave krovne tvrtke, C.I.O.S grupacije, a ranije je bila direktorica u nekoliko tvrtki unutar strukture Grupe), a sada otkrivamo da je zaposlen i Lovrićev sin.
'Ivan je stručan i školovan'
Iz C.I.O.S. Grupe je na upit Net.hr-a uvodno je naglašeno da tvrtka u kojoj je zaposlen Ivan Lovrić zapravo nije dio C.I.O.S grupe. „CIOS CARGO d.o.o. samostalno posluje izvan sustava C.I.O.S. Grupacije, te je u osobnom vlasništvu gospodina Petra Pripuza, a ne u vlasništvu C.I.O.S. Grupacije.“, stoji u pisanom odgovoru, no s obzirom da tvrtke dijele istog vlasnika, odgovoreno nam je na naš upit. Navedeno je da je CIOS CARGO, tvrtka u kojoj je zaposlen mladi Ivan Lovrić, specijalizirana za „pružanje usluga ugovaranja i organizacije željezničkog, brodskog i cestovnog prijevoza, te pružanja špediterskih usluga, kao i usluga najma vozila.“
Na pitanje na temelju kojih kompetencija je zaposlen Ivan Lovrić odgovoreno nam je da je on špeditersko-agencijski tehničar, da je dakle „stručno osposobljen i školovan upravo za navedene djelatnosti“, a da je zaposlen na temelju „otvorene zamolbe za stručnim usavršavanjem, kao i potrebe društva za takvim profilom djelatnika“.
A kako je moguće da je u tako kratkom roku postao direktor?
„Tijekom dvije godine gospodin Lovrić je razvio stručne kompetencije, proširio poslovne odnose na međunarodnom tržištu te osigurao rast prihoda i dobiti CIOS CARGO d.o.o., slijedom čega je imenovan za direktora društva koje od tada svake godine nadalje ostvaruje odlične poslovne rezultate.“, stoji u odgovoru na upit Net.hr-a.
'Nije riječ o sukobu interesa'
Pitali smo, dakako, i o sukobu interesa, no odgovaraju nam da „nije riječ ni o kakvom sukobu interesa jer društvo CIOS CARGO d.o.o. nije imalo niti ima ikakav poslovni odnos sa Gradom Zagrebom niti bilo kojim Gradskim uredom, pa tako ni poslovni odnos ni sa Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i sport u kojem je g. Ivica Lovrić djelovao kao pročelnik“.
„Ne vidimo smisla u Vašem pitanju da bi bilo kakva komunikacija g. Petra Pripuza sa g. Ivicom Lovrićem uopće mogla biti razmatrana niti usmjerena u kontekst sukoba interesa.“, odlučno odgovaraju iz C.I.O.S.-a.
No, nije li neobično što ne vide smisao u našem novinarskom propitivanju. Možda ne znaju za brojne mlade, pa i špeditersko-agencijske tehničare, koji lutaju Europom u potrazi za poslom jer ga u Hrvatskoj u njihovoj struci nema „prirodnim putem“? Nije li ipak u ovom aranžmanu bilo presudno tko je čiji otac i kakvi se poslovi dogovaraju?
Neovisno o kombinatorici kroz nekoliko tvrtki situacija je prilično jasna: u vrijeme kada je Petar Pripuz sklapao povoljne milijunske ugovore s Gradom Zagrebom, zaposlio je sina jednog od pročelnika, jednog od ključnih Bandićevih igrača, te su se i tako vezali jedan za drugog, na duge staze.