Iako se turizam u Hrvatskoj, s obzirom na očekivanja, još i dobro držao tijekom sezone, ugostitelji tvrde da je postsezona bila iznimno loša. Osim vlasnika apartmana, restorana i kafića, pomoć traže i vlasnici hostela. Hosteli su, uglavnom, namijenjeni mlađima, avanturistima, onima koji ne nose puno robe i kojima je bitno samo proći jeftino i dobro se zabaviti. Zbog epidemije koronavirusa, hosteli su se našli na udaru, jer u sobama za dvije osobe spava i po šest ljudi, najčešće potpunih neznanaca.
"Nešto sam čak i radio u kolovozu, ali ukupno nisam ostvario niti 20 posto lanjskog prometa. Ukratko, bilo bi bolje da nisam ni otvarao! Ovo malo gostiju što je došlo mahom je iz istočnog europskog bloka: Česi, Slovaci, Poljaci, Estonci, i zahvalan sam im na posjetu! Oni nisu tipični hostelski gosti, više mi se čini da su iskoristili priliku jeftino putovati i pristati na rizik. Naime, dao sam noćenje u bescjenje, cijena je u srcu sezone bila na razini lanjske ljute predsezone. Brojčano, krevet je stajao 70 kuna, a lani 150 kuna usred ljeta! Promjena strukture gostiju vidljiva je i po tome što je do lani većina njih dolazila posredstvom 'Hostel Worlda', a ove godine isključivo preko 'Booking.coma'. Većina gostiju inače su (govorno) Anglosaksonci: Amerikanci i Australci debelo prednjače, a ove su sezone potpuno izostali. Prekrižio sam ovu sezonu, no u kolovozu sam ipak otvorio i iznenadio se da je bilo išta posla. Kažem vam, sezona za zaboravit", za Slobodnu Dalmaciju je stanje u splitskom hostelijerstvu opisao vlasnik hostela Jurica Rubić.
'Početak kraja'
Dok će on svoj hostel ipak zadržati, druge je korona-sezona doslovno bacila na koljena, pa od hostela definitivno odustaju. Jedan se splitski hostelijer već pozdravio sa svojim hostelom i krenuo ga preuređivati u stan.
"U centru Splita imam stan za iznajmljivanje za 10 osoba, apartman i hostel, koji definitivno zatvaram, to jest preuređujem ga u stan za stanovanje. Još ne znam točno što ću s njim, hoću li raditi sezonu ili ga iznajmiti tijekom cijele godine, ali, moja gospođo, oprostite na izrazu – ono što znam jest da sam 'popušio'. Radio sam odlično od 2009. s tim hostelom, imao sam tri sobe, dvije šesterokrevetne i jednu s četiri kreveta, uz veliki dnevni boravak/čajnu kuhinju sa šankom. To je bila divota, ali shvatio sam da je ova godina 'početak kraja', da, konačnog kraja hostela!", anonimno je rekao jedan splitski iznajmljivač.
Prenamjena za studentske potrebe
Potpredsjednica Udruženja vlasnika hostela pri Hrvatskoj gospodarskoj komori te vlasnica dva hostela i jednog food-bara u Splitu, Antea Ćurin, ne misli tako lako odustati. Na području Splitsko-dalmatinske županije nalazi se 55 hostela, a situacija u mnogima ionako nije bila dobra.
"Nakon izrazito depresivnog lipnja, a onda i srpnja, shvatila sam: živimo dan za dan. Vođenje hostela je i bez ovih tegoba izuzetno stresan posao, pogotovo nama, vlasnicima malih hostela u kojemu svakom gostu znamo ime i prezime, nije samo broj. Često sam gostima i prijatelj i psiholog, tješim ih kad im poginu prijatelji ili budu opljačkani negdje drugdje (konkretno, to mi se dogodilo proteklog tjedna), to sve iziskuje ogromnu mentalnu energiju i stalnu prisutnost u objektu. Ljudi misle da zarađujemo bogzna koliko, da imamo zalihe kojima možemo premostiti krizu, ali kod mnogih to nije slučaj, pogotovo kod nas opterećenih najmom", istaknula je Ćurin.
Zbog toga mnogi hostelijeri, poput ugostitelja traže pomoć od države. Oni koji na to ne računaju su odustali ili krenuli u "prenamjenu". Tako su mnogi zagrebački hosteli mahom postali mini studentski domovi ili dnevni smještajevi.
