Zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Zagreba Siniša Jembrih koji je u ovoj profesionalnoj postrojbi već dulje od četvrt stoljeća otkrio je brojne detalje svog posla. Otkrio je kako ljudi misle da su najzahtjevnije one intervencije koje su najviše medijski popraćene, no to je tek oko 5 posto svih njihovih intervencijam ispričao je za Reviju HAK-a.
“Svakodnevni požari stanova, kuća ili automobila također su vrlo naporni i traže veliku koncentraciju. Osim što gasimo požare, izvlačimo unesrećene u prometnim nesrećama, spašavamo iz liftova, bunara, vode, s visina i u elementarnim nepogodama. Možda su ipak najopasniji požari podruma i sličnih prostora, gdje dim i vrućina slabo izlaze van, ali i potkrovlja, koja je posebno teško gasiti”, otkrio je.
Otkrio je kako jednu scenu tijekom dugogodišnjih intevencija ne može zaboraviti.
“Samo kroz ruke zagrebačkih vatrogasaca godišnje prođe 150 preminulih osoba, stradalih u požarima i ostalim, takozvanim tehničkim intervencijama, pa to možda najviše govori što doživljavamo. Ako baš moram nešto izdvojiti, onda je to bilo nekoliko prometnih nesreća u kojima su mladi poginuli nakon noćnih izlazaka. Od svega nisu mi najgori ni krv, ni unakaženi dijelovi tijela, ni svakojaki mirisi, nego – mobitel. Sjećam se jednog maglovitog jutra nakon pogibije u prometu, kad smo čekali suca istrage, a onda je zazvonio mobitel poginulog mladića. Uporno je zvonio, a na njemu je pisalo Mama. Nakon takvog iskustva, kad dođete doma, izgrlite cijelu obitelj i zaboravite na velike probleme koje imate”, otkrio je Siniša Jembrih.
