Nakon razornog potresa HGSS-ovci su među prvima stigli u Sisak, Petrinju, Glinu i okolicu. Otprije dvije godine predvodi ih Josip Granić. U razgovoru za Večernji list rekao je da je situacija bolja nego jučer te da se nada da će sutra biti još bolja. "Ne općenito, doduše, ali u vidu toga da se dio ljudi već polako snašao za smještaj, pokrpali su se dijelovi kuća kako bi se moglo boraviti barem u nekim prostorijama", kaže Granić.
"Po Petrinji i okolici još ima posla s dimnjacima pa su po krovovima vatrogasci, alpinisti, visinski radnici, gorska služba spašavanja. Ljudi dovoze materijal i cerade pa su naše ekipe i po selima, obilaze ljude, dostavljaju pomoć. Obišli smo u prva dva dana više od 90 posto sela, imamo popise i ne radimo to napamet, tako da mi malo i zasmetaju informacije po društvenim mrežama u kojima se tvrdi da određenih lokacija još nitko nije došao. Moguće je da netko nije bio u određenoj kući ili obitelji, ali sela su se prošla. Nosimo hranu, vodu, gorivo za agregate, a u suradnji s liječnicima, i lijekove", dodaje.
Upitan što trebaju znati ljudi koji s humanitarnom pomoći idu prema Banovini, kaže da prije svega trebaju informacije crpiti gledajući službe, iz službenih izvještaja te da trebaju slušati ljude na terenu koji su profesionalci. "Mi smo odgovorni za ono što radimo, a već je sad došlo do određenog zagušenja raznim podacima, od kojih nisu svi točni, pogotovo ovi koji se pojavljuju na društvenim mrežama. Ma budimo samo odgovorni jedni prema drugima. I širimo pozitivne i lijepe vijesti", upozorio je.
I psi rade u smjenama
Na pitanje gdje su se smjestili u Petrinji, gdje spavaju i jedu, rekao je: "Crveni križ kuha tople obroke u stožeru, a mi imamo i premještenu bazu. To su dva zapovjedna vozila na parkiralištu Lidla, a ondje su i dva šatora s potrepštinama i šatori u kojima spavaju interventni timovi. Dva ili tri tima ostaju da mogu reagirati po potrebi. U vozilima nam je logistika, odnosno u jednom se koordiniraju timovi, dok se u drugom vodi evidencija i bilježe nove potrebe. Imamo i jedno vozilo koje je baza za dronove i mapiranje područja i jedno koje je u samom stožeru. Tako da zadatke dobivamo na parkiralištu, u našoj bazi operacija, a na njemu se i prijavljujemo te odjavljujemo".
Psi su bili ključni dio potrage za ljudima u ruševinama u Banovini. Granić kaže da i oni rade u smjenama, no da to ovisi o težini terena. "Primjerice, ako je šumski teren, pas radi sat, dva ili tri, a što se samih potraga u ruševinama tiče, one su još zahtjevnije jer se pas mora dobro potruditi da nađe mikrolokaciju osobe, a pritom udiše puno prašine. Također, kretanje im je puno teže i opasnije, tako da je rad na ruševinama kraći, odnosno radi se nekoliko sati u danu, nakon čega se psi moraju odmarati.
Sreća u nesreći, u ovom potresu, bila je ta što nismo imali toliki broj objekata kojima je trebao potražni tim jer nema velikih zgrada, uglavnom su to obiteljske kuće za koje se znao točan broj ljudi koji se traži. Poslali smo najprije 13 potražnih timova, a potrebnih za rad bilo je četiri-pet. Osim crkve u Žažini, sve smo ljude pronašli još prije mraka, na dan potresa", objašnjava.
