Razlog je, naravno, novac koji bi bio potreban da četrdesetak članova HGSS-a godišnje obavi sve potrebne letačke vježbe i produži svoje letačke licencije, piše Slobodna Dalmacija.
"Prisiljeni smo odlaziti na vježbe u inozemstvo, i to nam daruju naši kolege iz Svjetske spasilačke asocijacije. Ovisimo o njihovoj 'milostinji' i pomoći jer u Hrvatskoj ne možemo vježbati. Posade helikoptera i spašavatelji su dvije posade istog tima; oni moraju biti uigrani kao jedan ako žele da spašavanje prođe u redu. A kako ćemo biti uigrani s letačima iz HRZ-a kada nam ne daju da zajedno vježbamo?", kaže Vinko Prizmić, pročelnik HGSS-a.
"Jednostavno, posljednje dvije godine mi ne možemo nigdje vježbati helikoptersko spašavanje", kaže Prizmić i dodaje da su upravo sad četiri njihova člana na obuci u Švicarskoj.
HGSS, kao i druge slične službe diljem svijeta, spada u civilne strukture, dok su helikopteri kojima HGSS ide u spašavanja vojni. I tu nastaje do sada nerješiv problem. Prizmić objašnjava da u vojsci tvrde da oni za obuku HGSS-a nemaju predviđene sate letenja i da im nitko ne plaća vježbanje, a država ne predviđa posebna sredstva vježbanje i spašavanja HGSS-a.
Godišnje bi svi članovi HGSS-a koji su letači spašavatelji trebali imati ukupno oko 100 sati za obuku na helikopterima, a oni za obuku nemaju ni minute.
Kako piše Slobodna, i Slovenija je imala sličan problem, no on je prestao biti problem nakon što se 1997. godine na Karavankama dogodila helikopterska tragedija u kojoj je poginulo pet slovenskih spašavatelja.
"Ne mogu se oteti dojmu da se i kod nas čeka slična situacija pa da se nešto promijeni. Ne daj Bože da se dogode 'helikopterski Kornati'. Te 1997. godine tragedija se Slovencima dogodila zbog nedostatka treninga. Naime, pilot helikoptera je krivo protumačio znak jednog od spašavatelja i helikopterom je iščupao spašavatelje sa stijene. Njih pet je zbog toga palo u ponor dubine 300 metara, a da je pao i helikopter, poginulo bi ih još šest.
Slovenska vlada je tada platila obiteljima nastradalih velike odštete i omogućila slovenskoj Gorskoj službi spašavanja godišnje 100 sati vježbanja na helikopterima. No, tih ljudi danas više nema među živima. Treba li se i nama takvo što dogoditi pa da se onda otvore oči. Svaki dan samo čekam da mi netko od ljudi nastrada, a nemoćan sam sam išta učiniti", ispričao je Prizmić.
"Ovo je čekanje neizbježne tragedije. Samo je pitanje vremena i mjesta gdje će se ona dogoditi. HGSS je elitna svjetska spasilačka služba, koju diljem svijeta zovu u akcije spašavanja i u ovih 60 godina postojanja smo spasili 'more' života. Tko će nas spasiti kada za to dođe vrijeme?", zaključuje pročelnik HGSS-a.
