Presuda je važna za sve građane, jer iz nje proizlazi da telefonski i mobilni operatori smiju građanima naplaćivati samo usluge koje su im pružili, ali nemaju pravo tražiti od građana koji su potpisali ugovor s njima na 12 ili 24 mjeseca da im plate pretplatu dokad je ugovor trebao trajati, ako je građanin ili operator u međuvremenu raskinuo pretplatnički odnos, piše Večernji list.
Naime, Major je potkraj prosinca 2002. s mobilnim operaterom sklopio pretplatnički ugovor za mobitel na godinu dana. Potom je travnju 2004. podnio zahtjev za produljenje pretplatničkog odnosa na još godinu dana, ali u idućim mjesecima u roku nije platio račune za svibanj, lipanj i srpanj te godine. Kako račune nije platio ni nakon dvije opomene, mobilni operater je s njim raskinuo pretplatnički odnos krajem rujna 2004. No, iako je ugovor raskinut, Majoru su ispostavljeni računi za pretplatu i za budućih sedam mjeseci – dokad je jednogodišnji ugovor trebao trajati.
Spriječio ovrhu i u sporu se zastupao sam
Potom je mobilni operater podnio ovršni prijedlog protiv Majora, a on je uložio prigovor na ovrhu i pozvao se na Zakon o zaštiti potrošača ističući da operater traži od njega novac za usluge koje mu nije pružio. Rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage i spor je nastavljen na sudu.
Zanimljiv je podatak da se Major na sudu zastupao sam! Sutkinja Jasenka Šojat je naposlijetku, pozivajući se na Zakon o zaštiti potrošača, odnosno na nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, obrazložila da je u konkretnom ugovoru između Majora i operatera nepoštena odredba temeljem koje je tražio da mu Major plati za usluge koje uopće nije obavio, i to za razdoblje od sedam mjeseci, dokad bi pretplatnički ugovor trebao trajati da nije bio raskinut.
