Prava šansa u životu se pruža rijetko. A još rijeđe se doista i iskoristi. Prozor životne mogućnosti nikad ne ostaje dugo otvoren. Sudbina ga brzo zalupi ako nasluti trunku neodlučnost u instikntu za napretkom i penjanjem na višu razinu. Tako je to u životu. Ali tako je, možda još i doslovnije, u biznisu. Hrvatska je 2015. na prekretnici. Prozor ekonomskih mogućnosti je odškrinut. Sada kroz njega samo treba hrabro skočiti.
Imali smo rat. Pa smo dugo bolno učili što je liberalni kapitalizam. Preživjeli smo brutalne tranzicijske pljačke. Jedva. Nakon teških godina tranzicije još 6 godina smo orali po recesijskom dnu. Sada smo se očistili. Polako rješavamo dugove a država se, pod nadzorom Velikog brata u Briselu, uči ne trošiti više nego zarađuje. Mrtve tvrtke se zakapaju, dugovi otpisuju, zdravi kreću naprijed. I sada moraju povući jače nego ikada. Jer za Hrvatsku je ovo presudni trenutak u povijesti. Samo mnogi toga uopće nisu svjesni. No ima onih koji jesu. Mladi su i opasno uspješni. I oni će biti predvodnica nove Hrvatske.
Ekonomija Hrvatske nakon duge bolesti napokon konkretno raste. Raste 1,2 posto i to prije nego što je u računicu uključena turistička sezona. Rast će i jače. Kada se pak gleda rast u odnosu na kvartal prije, Hrvatska je imala jedan od najsnažnijih skokova u Europi. Da, da. Tu smo uz bok sa Velikim Britanijom, Slovenijom i Litvom. Psihološki ovo je ključni trenutak u kojem treba maksimalno pojačati optimizam. Stisnuti investicijski gas. Riskirati. Baciti se na glavu.
Politički gledano ovo je trenutak koji traži vođe sa vizijom Hrvatske kao male zemlje za veliki biznis. I veliki rast BDP-a. Nije to nemoguće ljudi moji. Političari koji dolaze trebaju povući još jače reformske poteze. Trebaju još snažnije ojačati poslovanje i još jače kažnjavati svaki prekršaj u vođenju istog.
Ma ta priča je maksimalno jednostavna. Ova generacija ima šansu da ostvari svoje snove. Da dobro živi a da njihova djeca žive još bolje. Samo treba biti svjestan trenutka. I šanse koja ne dolazi dva puta u životu.
Nažalost kada pišem o rastu gospodarstva od 1,2 posto u drugom kvartalu 2015. moram se dotaknuti i politike. Istina je tu također vrlo jednostavna. Naravno da je oporavak rezultat reformskih poteza Vlade. Investitorima su zakonima značajno smanjeni troškovi. To je matematika a ne subjektivni dojam. Oporba jednostavno to ne bi smjela ne priznavati. Jer takav nastup vijeđa zdrav razum birača. Također uveden je red u plaćanje i naplatu poreza. Državne firme smanjuju broj zaposlenih i napokon se restrukturiraju. Upravo one bile su najveći teret modernoj ekonomiji. Neke strukturne stvari su rješene. Mnoge naravno još nisu. Zato sam i napisao da nam trebaju političari za vizijom. Mladi, hrabri, obrazovani i nepotkupljivi. Mislite da je to nemoguće? Ja sam siguran da je moguće. A nemoguće dobrih poduzetnika nam, hvala bogu, ne nedostaje. Nova generacija „ubija“. Njihov urođeni instiknt samo treba još napumpati optimizmom i nebo će im biti granica. Vjerujte mi. Pogledajte samo recimo tvrtku Nanobit. Dečki su mlađi od 30 a tvrtka im je jedan od jačih igrača na tržištu SAD-a. Takvih primjera ima još. I bit će ih sve više. Samo sada treba stisnuti gas do kraja. Uložiti. Riskirati. Učiti. Griješiti. I onda opet uložiti. I ići do kraja. Strastveno. Jer dosta smo padali. Sada idemo naprijed. Sada ili nikada!
Pratite Vijesti.hr na Facebooku!
