Iva i Ante Bendić svakog drugog dana zovu banku u Njemačkoj na kojoj sin ima otvoren račun i prima invalidsku mirovinu. Tamo je nakupio 17 godina radnog staža, a posljednje vrijeme je radio u skladištu pića.
Nadaju se da je živ, da se nekako domogao Njemačke. Uvijek isti odgovor, stanje na računu se ne mijenja. Sada je najveći strah Bendićevih da je Mate upao u neku škrapu ili neistraženu jamu.
Prošlo je punih 50 dana. Zabrinuti roditelji ispričali su za Slobodnu Dalmaciju kako su 40 godina mukom zarađivali u Njemačkoj ne štedeći sebe i štedjeli, baš da bi život njihovog Mate bio bolji.
Kuću u zaselku Bendići u Imotskoj krajini podigli su 1993. godine, i od tada su tu svaki godišnji odmor provodili zajedno, a željeli su se i trajno skrasiti te uživati u mirovini. Svoga Matu zadnji put su vidjeli kolovoškog predvečerja kada su se nakon ručka zajedno odmorili, po običaju popričali i uputili u obližnju, samo 500-tinjak metara udaljenu šumu u sječu drva za zimu.
Teško pokretnom Anti u šumi se dogodio peh. Mala motorna pila se zaglavila, a kako je u prtljažniku automobila bila rezervna, Iva je sinu rekla da je donese te mu je otac dao ključeve.
Automobil je bio parkiran samo 150 metara dalje, uz lokalnu cestu. Niže, niz 'ogradu', roditelji su ostali i čekali, čekali...
''Nema ga, nema. Ne čuje se. Dođemo do auta, auto zatvoren, njega nema. Pomislim, dijete me krivo razumilo pa otišlo kući. Dođem kući, nema ga. Zovem ga. Ne čuje se... Odsjekoše mi se ruke i noge. Dođe Ante, pita: 'Di ste vi? Kažem: 'Ante, nema ga. Nema ga, ko da je u jamu upao'', ispričala je Iva o danu kad je zadnji put vidjela sina.
Uoči nestanka Mate nije pokazivao nikakve znakove depresije, niti mu se zdravstveno stanje pogoršavalo. Imao je psihičkih problema, ali roditelji kažu da je bio već dugo stabilan.
Problemi su se počeli javljati nakon što je u kratkom razdoblju imao tri prometne nesreće - u Lovreću, Krivodolu i Njemačkoj. Kako Mate nije bio sklon lutanjima, pa ni odlascima bez pozdrava, srca roditelja su znala da je nešto krenulo po zlu. Smjesta su se rastrčali po selu a kako ga susjedstvo nije vidjelo, netko je alarmirao policiju.
''Policija je došla već za 20-ak minuta, organizirali su se i do 20.30 sati bila je tu i Gorska služba spašavanja sa psom tragačem i helikopterom. Dali su sve od sebe, tu prvu noć nisu odustajali sve do 4 sata. Cijelo selo je s nama tražilo, a narednih dana dolazili su i naši ljudi iz Splita tražit moga Matu'', rekao je otac Ante, koji je ujedno zahvalio cijeloj župi Lovreć Opanci i svakome tko je i jedan metar učinio u potrazi za Matom.
Kako je Mate nestao s jedinim ključem automobila, a rezervnog nisu imali, prtljažnik je otvorio mehaničar. Motorne pile nije bilo, znali su makar da je Mate stigao do automobila.
Mirišući Matinu odjeću pas tragač ih je odveo na mjesto gdje su ga roditelji ostali čekati i zaustavio se ni metar od njih. Put iz šume vodi u tri smjera. Krenula je intenzivna potraga, čiji se krug imotskom krajinom narednih dana sve više širio.
Pedeset dana kasnije, Iva i dalje hoda selom i doziva sina, piše Slobodna Dalmacija.
