Rokaj Fest je oduvijek imao veliku šansu da
uspije, no kako to često zna biti, dobre stvari zaobiđu ljude
dobre volje koji se bespoštedno trude.
Isto tako je bilo i s organizatorima Rokaj Festa čiji entuzijazam
da ponovno dignu zaboravljeni festival na noge nije ostao
nagrađen. Iskreni kakvi su uvijek bili, isti su otkazali prvotni
koncept festivala i prešli na plan B.
Taj nam je razvoj događaja omogućio da u
Tvornicijedinstva doživimo
itekako spojivu kombinaciju žestokih bendova poput
Gojire, Mastodona i
Slayera u rano poslijepodne, dok sunce još nije
željelo zaći i prepustiti savski nasip zloglasnom metalnom
zvuku.
Za 'opuštanje' na nasipu nije bilo vremena jer se u prostor
Močvare trebalo ući što prije (oko 18:30) kako bi čuli opravdava
li inače bombastična Gojira svoje mjesto na
pozornici.
Za razliku od Mastodona, publika je itekako prihvatila njihovu
energiju, a smirila se tek kada je započela jedna od njihovih
najpoznatijih stvari "Flying Whales". Da su nastupili
kasnije, više bi ljudi raspametili i zagrijali ih za ono što
slijedi.
Bradate Mastodonce hrvatski su obožavatelji
mogli čuti već na INmusic festivalu, no to sigurno nije razlog
zašto ih ta ista publika nije podržala i u Močvari. Je li to zbog
interakcije s publikom, koja je bila svedena na minimum ili
činjenicom da su uglavnom 'tamburali' po stvarima sa posljednjeg
albuma "The Hunter".
Ne znam što sam točno očekivala od njih, ali ono što sam dobila
bilo je zadovoljavajuće. Blago inertna publika davala je bendu
onoliko koliko je i ona dobivala od samih njih, no kad govorimo o
samom nastupu, on je bio solidan. Ipak, ljestvica je bila
postavljena visoko pa se zato osjetilo toliko odstupanje od
očekivanog.
Publiku su tek malo uspjeli 'naložiti' na "Blasteroid" i
"Crack The Skye", da bi energija ponovno malo splasnula
te se na početni nivo dignula pred sam kraj, za vrijeme pjesama
"March of Fire Ants" i "Blood Thunder".
Tada je slijedilo ono što su svi tu večer čekali. Thrash metal
velikani Slayer poput uragana su prohujali
dvorištom Jedinstva u petak navečer. Tijekom njihovog nastupa na
desnoj je strani više puta 'puknuo' zvuk što je malo spustilo
atmosferu, ali nije omelo neumornu publiku, pogotovo one koji su
bili totalno u filmu.
Ludilo je počelo kad su koncert otvorili s "World Painted
Blood", a zadnji atomi snage i natočene pive doslovno su se
prolijevali kada su svirali stvari s njihovog najslavnijeg albuma
"Reign in Blood". Publika je nekako uspjela predahnuti
tek na "Seasons in the Abyss", ali samo na kratko jer
onda je onda krenulo konačno 'izgaranje' i 'šutka' do bola na
najveće klasike "Angel of Death", "South of Heaven" te
za kraj na kultnoj "Raining Blood" koja je dokrajčila
publiku.
Za kraj što reći nego da je Rokaj Fest možda izgubio bitku, ali
ne i rat te se nadam da će ga njegovi vojnici ubuduće znati
cijeniti.
Thrash metal velikani Slayer poput uragana su prohujali dvorištom Jedinstva u petak navečer i opravdali svoj status na metal sceni.