U Rijeci kronično nedostaje logopeda! Roditelji čija djeca trebaju točnu dijagnozu, a nakon nje i terapiju - u ogromnim su problemima. Tim veći što to traje više od godinu dana.
Kod privatnika je pak rezervacija termina nemoguća misija, a broj roditelja koji dobivaju odbijenice za svoju djecu sve je veći.
Mama je četverogodišnjaka iz Vrbnika dovela privatnome logopedu u Rijeku. Termin za dijagnostički pregled čekala je dva mjeseca.
„Iako i u ovoj ordinaciji, kako sam doznala je već cijela sljedeća godina zauzeta za same terapijske posjete logopedu, znači izazov je zaista velik i stvarno je potreba da se pruži dječici veća mogućnost da dođu do svoga termina“, kaže nam Matilda Braut.
Privatna logopedica posla, kaže, ima preko glave, a logopeda u gradu nema ni za lijek. U redovitom postupku ima 35-ero djece i još toliko povremeno. Lani ju je u šest mjeseci za termin zvalo 170 novih klijenata.
„Od kojih sam ja mogla primiti vrlo mali broj, možda čak i manje od 10 posto“, poručuje vlasnica logopedskog kabineta Senija Bašić-Goja.
Broj upita, kaže, rapidno raste, dnevno je zove troje roditelja. U Rijeci rade četiri privatna logopeda.
„Teško je reći koliko bi ih trebalo biti, ali da ih ima još ovoliko sigurno bi svi imali posla“, dodaje Bašić-Goja.
Cijene kod privatnika su podjednake. Ovisno traje li 60 ili 120 minuta, termin dijagnostike košta od 250 do 450 kuna. 45 minuta terapije je 200 kuna. Roditelji izbora nemaju jer u riječkom KBC-u logopeda nema dulje od godinu dana.
„Nedostatak logopeda kod nas je problem ne KBC-a nego je to sustavni problem jer konkretno dvije naše profesorice logoped su otišle raditi u školu“, ističe pročelnica Zavoda za audiologiju i fonijatriju KBC Rijeka Tatjana Šepić.
Druge dvije do rujna su na rodiljnom dopustu. Zato djeca ni ne dolaze u KBC jer nemaju kod koga. Dio ogromnih potreba od sutra će ovdje rješavati novozaposlena logopedica iz Suvaga.
„I vjerujem da ćemo raspisati još jedan natječaj za jednog logopeda pa krajem godine“, ističe Šepić.
A do tada roditelji će se snalaziti kako znaju i umiju. Velik dio djece sigurno će ostati zakinut za terapiju. Nije to samo problem Rijeke, zato bi država očito nedovoljne studijske upisne kvote trebala uskladiti sa stvarnim potrebama.
