Djeca se moraju igrati u blatu, mora im biti dosadno, moraju biti vani - recept je za uspješno i neovisno dijete, a iza njega stoji doktor Ranko Rajović iz Novog Sada.
Mnogim roditeljima već poznat, ovaj osnivač Mense Srbija osmislio je cijeli novi sustav učenja koji predaje u 20 zemalja svijeta, pa tako i kod nas na poziv Hrvatske zajednice osnovnih škola.
Rajović, autor NTC sustava učenja: "Jedini motiv za djecu je igra. Najbolja škola je kad se učenici smiju. Oni misle da se igraju, a zapravo uče. Postavim pitanje djeci preko koje životinje prijeđe najveći broj pješaka, to je za prvi razred. Oni se zbune, neki se nasmiju, neki kažu; 'Zebra.' Što je jako velika razlika od klasičnog pitanja koje bi bilo: Kako se zove crno bijela životinja živi u Africi? Netko se javi, kaže, učitelju, mogu ja, i kaže - zebra. I što kaže učitelj? Čak i ne kaže bravo, nego: 'Molim te odgovaraj kako sam vas učio punom rečenicom.' I šta će dijete? Kaže: 'Učitelju, crno bijela životinja…' itd. I dobije 5. To je jako velika razlika. Moramo dati pitanja za razmišljanje."
"Učiteljice to mogu da urade, to nije skupo, 20 kuna. Razapne se elastika između klupa. Okačimo male zvončiće. I učenici idu do table, hodaju preko toga, paze da ne stanu, da ne zakače, napišu nešto i u rikverc na mjesto. I svi se javljaju, ne da bi pisali, nego da bi se kretali", objasnio je Rajović za RTL.
"Bio je potreban neki praktičan spoj medicine i pedagogije da pomognemo djeci u školi da lakše nauče, da povezuju informacije, da koriste skrivene kapacitete mozga, a njih ne možemo koristiti kad učimo napamet", objasnio je dalje.
Ili primjer: "Koja životinja je sakrivena u riječi kompas? Oni kažu pas. A koja životinja je skrivena u mala vaza? Kažu lav. E to je razlika od klasičnog učenja kada sve mora biti na papiru na stolu. Ovdje radimo misaone procese. Ovdje radimo u hrvatskim školama da oni prođu kroz seminar i da kroz praksu usvoje ovo znanje kroz par mjeseci."
Ivančica Tajsl Dragičević, učiteljica Osnovne škole Trnjanska u Zagrebu:
"Djeca su totalno drugačija i vrlo brzo im pada pažnja i nemaju koncentraciju. Ovo što smo mi danas i jučer radili, vježbe i igrice s kojima možemo raditi s njima, uvjerena sam da će pažnja biti dugoročnija."
Nada Šimić, ravnateljica Osnovne škole Trnjanska u Zagrebu: "Vjerujem da ovim novim metodama kojima nas je dr. Rajović upoznao da ćemo uvesti mini reformu u našim učionicama."
Dr. Rajović naveo je još nekoliko primjera na kojima je objasnio kako funkcionira učenje kod djece:
"Kaže dijete - dosadno mi je. I odmah evo mame i tate, bira se 20 kanala na televiziji. I djeca ne znaju da riješe dosadu. Dosada je najvažniji faktor razvoja. Ako ne ispunimo želju, prag tolerancije je nula, frustracija visoka, kako će oni danas sutra da se snalaze u životu?
Dr Rajović za RTL podijelio je još neke spoznaje i ideje:
"Prije više od 30 godina dodijeljena je Nobelova nagrada za otkriće da je prva velika stimulacija za razvoj mozga kontrast. A mi i dalje imamo roditelje koji kupuju rozu sobu za žensko dijete, za muško plavu. Jer beba mjesec dana ne vidi ništa, vidi samo mutno, trebaju mu kontrasti. Ako je to prva važna stimulacija, zašto to roditeljima nitko nije rekao? Informacije još uvijek nema u našim knjigama iz fiziologije, pedagogije, psihologije, proći će još 10 godina. Kasnimo, a vrijeme se jako brzo mijenja."
Dodaje da je najvažniji period mozga od 2. do 5. ili 6. godine. "A imamo 80 godina stare metode, okruženje se mijenja, moramo mijenjati metode. Mi radimo zastave s djecom u vrtićima. Bilo je prigovora zašto, ne znaju što je država, granica, nacija. Mi ne radimo zato zastave, mi radimo jer su one simbol. Kad nauče zastave kroz igru, mogu ih pitati u parku, na kojoj zastavi je zelena boja? Pa oni nabrajaju Mađarska, Bugarska, Irska. Oni u glavi već prevrću što znaju to je misaoni proces. Djeca to s 5 godina mogu, mi to u vrtićima u Europi nemamo. Cilj je da spustimo tu ranu stimulaciju na 2., 3. godina,. ne kroz forsiranje da nešto moraju, nego kroz igru", govori nam ovaj stručnjak.
Mali istraživač je prvi vrtić u Hrvatskoj koji je uveo NTC metode, dobili su odobrenje Ministarstva znanosti i obrazovanja. Naš sugovornik odgovara i koje su najčešće greške koje roditelji rade?
"Tri su skupine grešaka, prvo - prezaštićivanje. ne damo da dijete puzi jer će staviti nešto u usta. Ne damo da puzi po krevetu jer će beba pasti. Pa stavimo ležaljke, zavežemo pojas i ne damo da se makne. Velika greška. Dijete se mora kretati, tako se razvija mozak. Drugo, ono što radimo kako bismo sebi olakšali - koriste kolica do 2.ili 3. godine, čak i do pete. Što će im kolica kada mogu hodati? Ili daju miksanu hranu. Čvrsta hrana je važna za razvoj, zuba vilice, simetrije lica, osovine svih dijelova tijela su u proporciji, jer nam je tako lakše. Često kažu roditelji da djeca ne žele jesti? Nemojte mu dati ručak, dajte mu večeru u 6 pa ćete vidjeti kako će jesti!"
A onda i treća grupa grešaka – rješavamo dosadu svom djetetu. "Dosadno mi je. Evo mame i tate, 20 TV kanala bira, igrice, tablet. I djeca ne znaju riješiti dosadu. Dosada je najvažniji faktor razvoja. Jer dobiva sve i sad. Ako ne ispunimo želju, prag tolerancije 0, frustracija visoka, kako će se oni sutra snalaziti u životu? Moramo malo dozvoliti djeci da dožive stres jer to im je korisno u životu."
Potom situacija da je pala malo kiše, a roditelji ne daju da se isprskaju. "Pa pustite ih, kupite im gumene čizme. Jer dijete voli da sve isproba. I da se penje, skače, trči nizbrdo, skače po blatu. To je posao djeteta" Da se igra i istražuje svijet. Onda možemo očekivati dobro i zdravo dijete", govori ovaj stručnjak.
Pogledajte video u kojem ovaj stručnjak daje savjete za roditelje i rješava vječite nedoumice:
