Roditelji se žale: 'Djeca koja ne idu na vjeronauk su na hodnicima'; Svećenik: 'Što je u tome strašno?'

''Djeca koja ne pohađaju vjeronauk sjede na klupi ispred vrata i to dva puta tjedno sjede na klupi i ne rade ništa'', upozorava Vesna Vujević, majka jednog od učenika drugog razreda iz Osnovne škole Split 3.

• 'Djetetu su u školi rekli da mu mama nije normalna jer ga nije upisala na vjeronauk'

''Ono što ću ja pokušati napraviti jest da mi tu jadnu djecu koja sjede na klupicama ispred razreda kao zadnja izgonjena djeca, skupimo i da svi mi roditelji platimo jednu mladu studenticu francuskog, talijanskog, bilo čega i da tu djecu u knjižnici jer oni kažu ‘mogu tih 45 minuta biti u knjižnici’, to im je glavno reći, uče jedan jezik'', kazala je Vujević za Dalmacija Danas.

Istaknula je da u privremenom školskom rasporedu njenog djeteta ima i manjak sati likovne i glazbene kulture te da joj nije jasno što je s tom satnicom: ''Prema rasporedu kojeg moj sin trenutno ima  kada je nastava ujutro ponedjeljkom ima jedan sat glazbenog, a kada je nastava popodne onda ima sat likovnog. Dakle svako dva tjedna ima glazbeni, odnosno likovni''.

''Pitala sam učitelja kako i zašto je umanjena satnica likovnog i glazbenog, odnosno svedena na 45 minuta u dva tjedana. On je kazao kako je to privremeni raspored dok se svi ne usklade. Do kraja sljedećeg tjedna će biti pravi raspored. Na moje pitanje hoće li ostati dva sata vjeronauka on je rekao ‘Naravno da hoće’. I tu je meni sve otišlo, kako se kaže, niz vodu'', kazala je Vujević razočarana stanjem stvari koje stoga kani mijenjati: ''Po meni je dva sata vjeronauka za dijete od osam godina previše''.

Ana Trumbić čija djeca prvi i peti razred Osnovne škole Pojišan smatra da je sve ovo ‘svojevrsna borba protiv vjetrenjača i da je možda izlizana priča, ali čovjeka smeta’: ''Sin petaš do sada nije imao nikakvih problema s rasporedom odnosno četiri godine nije išao na vjeronauk i tada se napravio raspored da mu je vjeronauk bio prvi ili zadnji sat ili predsat, a  sad imam problem s oba djeteta s rasporedom vjeronauka. Zato sam i posumnjala da se radi o novoj politici koju žele provoditi i u pravilu žele favorizirati taj vjeronauk: Bila sam na razgovoru s ravnateljem. Obećao je da će napraviti sve što je u njegovoj moći, naravno da nije napravio ništa. Onda sam opet bila na razgovoru s njim jer taj vjeronauk upada unutar redovne nastave. Sin mi ima talijanski kao izborni predmet, a talijanski se šikanirao jer ga se stavilo 7. sat, dakle petkom zadnji sat i to nakon vjeronauka dok vjeronauk još imaju i ponedjeljkom drugi sat. Išla sam reagirati prvo na to pa su mi izašli u susret i talijanski su sa 7. sata stavili u srijedu 6. sat. Ali po pitanju vjeronauka ništa se nije promijenilo''.

''Nije jasno što je to toliko strašno ili toliko opasno na školskim hodnicima. Problem rupa u satnici problem je škole koja satnicu izrađuje, a ne Crkve ili vjeronauka. Postoje i drugi izborni predmeti koje učenici većinski upisuju, ali oko njih nitko ne diže buku. Osobno sam u osnovnoj školi išao na izborni njemački jezik. Nekoliko je učenika za to vrijeme lutalo hodnicima. Svi smo bili ljubomorni na njih i nakon sata bismo ih znatiželjno ispitivali što su radili. Djeci je rupa u nastavi nešto uzbudljivo, a ne strašno'', tvrdi svećenik Tomislav Šagud, koji smatra da bi neki oblik vjerske naobrazbe trebao biti obavezan za sve učenike, a rasprave bi se trebale voditi tek oko modela i sadržaja takvog obrazovanja.