Koncertom u Tvornici i aktualnom turnejom obilježavate 15 godina Elementala. Možete li se malo vratiti u prošlost i reći mi nešto o nastanku benda?
Bend je nastao 1998., kad je zagrebačka rap scena bila u svom zenitu – scenom su vladali Tram 11, Bolesna Braća, El Bahattee, Nered i Stoka i još mnogo izvođača… Shot, Ink i ja smo do tada radili samostalno, a te 1998. odlučili smo se okupiti u bend jer smo shvatili da dijelimo sličan svjetonazor, isti afinitet prema tzv. osvještenom rapu i odlučili pokušati nešto zajedno!
U subotu će vam se na pozornici nakon punih 10 godina pridružiti i originalni član MC Ink. Zbog čega ste se razišli s njim?
Bilo je tu mnogo razloga, ali nekako je valjda došlo do zasićenja među nama. Ink je istovremeno djelovao u bendu Doppler Efekt, a Shot i ja smo se htjeli više posvetiti Elementalu u kojem smo tada tek svježe počeli raditi s muzičarima (prelazili smo sa semplova na live bend). I tako je zapravo svatko otišao svojim putem, bez nekih zamjeranja.
U to vrijeme nastupali ste u pratnji DJ-a, kao klasična hip-hop formacija. Koliko je od tadašnjeg Elementala ostalo danas?
Okosnica Elementala je još uvijek ista – Shot i ja smo tu od samih početaka. I u bendu se još uvijek njeguje rap, većina naših pjesama je repana, međutim, u međuvremenu smo se otvorili i drugim žanrovima… Odrasli smo valjda, shvatili da nas interesiraju i inspiriraju i druge stvari – muzički i osobno. Super je to što unutar Elementala postoji pozitivna klima prema bilo kakvoj kreativnoj inovativnosti – nikada nismo na probi nekoga "sasjekli" u korijenu, ako je htio da se pokuša nešto novo. Uvijek bi barem isprobali. Neki put legne, neki put ne. Ovisno o momentu i inspiraciji!
Promjena se dogodila uoči albuma „Male stvari“ i velikog hita „Romantika“ kada ste umjesto samplerom i kompjuterom pjesme počeli raditi u formatu pop-rock sastava. Kako je došlo do toga?
Daleko smo mi od klasičnog pop-rock sastava, osim samog "formata" – no zvukom smo zbilja miljama daleko. Imamo neki svoj film, neki svoj zvuk i znam da nas je teško strpati u ladicu i etiketirati nas. No upravo mi je zato i zabavno raditi muziku s dečkima iz benda jer je sve dopušteno. U prvom trenutku, kada smo počeli raditi s muzičarima, umjesto sa semplovima, mislili smo da će nam oni trebati samo za nastupe uživo. Tako je i bilo, ali smo s vremenom shvatili da nam je super s bendom i nekako prirodno prešli s programiranih instrumentala na one koji se stvaraju u prostoriji za probe.
Vaš aktualni album „U redu je“ u glazbenom je smislu vaše daleko najšarolikije ostvarenje – aktualni singl „Prokleta ljubav“ možemo svrstati u reggae, prethodni „Po mojoj mjeri“ zvuči kao Rage Against The Machine... Postoji li neka glazbena vrsta u kojoj se još niste okušali, a željeli biste?
Morat ćemo pričekati idući album da bih mogla odgovoriti na ovo pitanje! Znam da nisam tip za metal i definitivno ne za free jazz, ha ha… "Problem" je u tome što jako volimo muziku, uživamo u njoj i inspirira nas. Tako da, neminovno, sve što privatno slušamo, izbija iz nas u prostoriji za probe kada radimo nove pjesme. Zato se u njima zrcale reggae, rock, punk, funk, sve što slušamo "po doma". Možda nije "sistematski" i predvidivo, al je ziher zabavno.
Većina usputnih pratitelja hrvatske glazbe Elemental ipak prvenstveno prepoznaje po vama. Jeste li ikad razmišljali o samostalnoj karijeri ili, barem, solo albumu?
Za sada ne, ali nikad ne reci nikad. Imam u notesu zapisano: "Blues album s 50 godina". Ako ništa ne napravim solo do tada, izmaltretirat ću vas sa svojim bluesom, no do tada imate još vremena!
Posljednjih godina najpopularniji sastavi na području regije bez iznimke su oni društveno angažirani, koji bez uvijanja progovaraju o politici, socijali i sličnim temama. Među te se sastave svakako ubrajate i vi, jeste li ikad imali problema zbog toga, primjerice zbog pjesme i spota „Zašto te imam“?
Jesmo, ali u smislu da smo potrošili puno novaca na poštarinu – naime, spot je "misteriozno" nestajao s TV postaja, a mi bi ih opet nakopirali i slali. Tu su proradile upornost, ali i inat. Što se tiče konkretnih problema da nam je netko prijetio, ili takvo što, toga nije bilo. No moram reći da ako negdje susretnem političare na nekom od društvenih događanja, mrko me gledaju. Samo neka izvole, ja nemam namjeru šutjeti!
Mislite li da je stihovima još uvijek moguće doprijeti do ljudi, utjecati na njihov način razmišljanja?
Moram tako misliti, inače bi ovo što radim imalo jako malo smisla. Želim raditi muziku koja sa sobom nosi poruku – ona ne mora uvijek biti direktna, ali ako barem potakne na promišljanje, ja sam sretna. U našem društvu postoji još toliko tema koje su nepravedno proglašene tabuima, ili ih većina ljudi kao takvima smatra, često iz straha ili neznanja. Želim iskoristiti svoju poziciju za mikrofonom najbolje što mogu i napraviti neki pomak. Bitno mi je da postanemo kvalitetnije društvo. Ako muzika tu može pomoći, sjajno.
Osim kao glazbenica, poznati ste i po svom aktivizmu. Kako gledate na predstojeći referendum o braku? Smatrate li da se nešto tako uopće smjelo dopustiti?
Tužno je to. Žao mi je ljudi kojima se žele oduzeti temeljna ljudska prava (barem ih ja takvima smatram). Znam gdje živim, znam kako razmišlja većina i zato se bojim ovog referenduma. Uvijek izlazim na izbore jer iskorištavam svoje pravo glasa i nejasni su mi ljudi koji odabiru sjediti kod kuće dok se odlučuje o bitnim temama – bilo da biramo predsjednika, zastupnike u Saboru ili odlučujemo o pitanju bračnih zajednica. Ja ću, kao i uvijek glasovati po svojoj savjesti i unutarnjem glasu.
Prije nekih pola godine naveliko se pisalo o vašem prepucavanju s bračnim parom Huljić i Jelenom Rozgom. Vaša me je reakcija pomalo iznenadila, mislite li da stvarno ima smisla pridavati ikakvo značenje stihovima Vjekoslave Huljić?
Netko je to napokon morao verbalizirati. Nije mi žao zbog toga. U svojim pjesmama želim prikazati ženu kao snažnu, emancipiranu i žilavu silu pa me zapeče kad vidim da ju drugi tekstopisci sustavno prikazuju u drukčijem svjetlu. Nekome su to sve gluposti, ali meni su pitanja ravnopravnosti spolova i žena u društvu teme koje me duboko diraju.
