Kako to kod nas poslovično biva, jednostavne stvari postaju užasno komplicirane, a one komplicirane običavamo pojednostaviti do banalnosti. Odvajanje i odlaganje otpada trebala bi biti posve jednostavna i priprosta rabota, otprilike kao preprodaja jeftinog Ininog plina za velike novce. Papir ide u plavo, plastika u žuto, staklo u zeleno, kora sirovog voća i povrća u smeđe, a sve ostalo u onu bazičnu kantu za smeće. Pardon… za miješani komunalni otpad.
Pamtim vremena kada je svaki dom imao samo tu osnovnu kantu "za sve" i kada te kante čak nisu bile lake plastične, nego teške metalne. U njih se doslovno bacalo sve, a bile su toksične ko odvodni kanal uz kemijsku tvornicu. Mnogima je refleks iz tih vremena ostao do danas pa sve bacaju na jedno mjesto.
Iz 'švercerskog' u 'švicarski' model
U Zagrebu traje neviđena groznica, jer od listopada počinje primjena novog modela odvajanja i odvoza otpada te naplate istoga. Zapravo se ništa bitnije ne mijenja (znamo već: papir u plavo, plastika u žuto, staklo u zeleno…) osim što je model preuzet iz Švicarske. A kad iz domaćeg švercerskog modela (ne šljivi pravila, trpaj sve u isti koš… po mogućnosti susjedov) preko noći prijeđemo na švicarski, za koji i ne znamo točno kakav je, ali imponira njegov epitet - skužit ćemo da se opet sve svodi na pretrpavanje iz jedne u drugu vrećicu. Jedino će - kužiš? - ova druga od sada imati svoj logo. Nema više bacanja miješanog otpada u konzumšparlidlovim vrećicama, nego samo u Holdingovim, na kojima velikim slovima piše "ZG vrećica". I plava je, iako ne ide u kantu s plavim poklopcem.
Kvaka je da će Zagrepčani te vrećice kupovati u trgovinama i da će iznos novca koji potroše na njih činiti budući varijabilni dio računa za usluge odvoza otpada.
Inspektor Smetličić iz CSI Čistoće
Ali ako netko pokuša smeće prošvercati u "zabranjenoj" vrećici, njega bi komunalni redarstvenici trebali identificirati, locirati i, zasad bez uhićenja, transferirati mu kaznu za počinjeno nedjelo. A kako će ga identificirati? Pa na najjednostavniji način - forenzičkom analizom sadržaja vrećice!
Komunalni redarstvenici koji dobiju zadatak da raskopavaju smeće usput će potjerati siromahe od kanti i kontejnera. U ophodnji bi trebala biti dvojica, jedan da pridržava drugoga dok ovaj obavlja forenzičku istragu uronjen u kantu ili kontejner.
Eto odmah i prijedloga scenaristima za novu hit seriju, domaću verziju popularne američke franšize - CSI Čistoća. U prvoj epizodi, recimo, domaći Horatio Caine, zagrebački inspektor Smetličić, rješava komplicirani slučaj kakicom napunjene polipropilensko-poliestersko-polietilenske pelene namjerno ubačene u kantu za biootpad ispred zgrade gradonačelnika Tomaševića…
U dokumente uvesti i 'mjesto odlagališta'
Uglavnom, nema više švercanja s otpadom, samo švicarenja. S papirantih vrećica za pekarske proizvode iz trgovačkih lanaca građani će strpljivo odvajati onaj prozirni plastični dio pa njega - puf - u žutu kantu, a ovaj drugi u plavu. A ako je papir zamašćen tvorničkim burekom, onda puf - u novokupljenu ZG vrećicu-ljepoticu. Sve bi se trebalo precizno razdvajati i strogo nadgledati. Što ne stignu provjeriti komunalni redari, morat će sami stanari (još jedan potencijalno upotrebljiv siže za humorističnu seriju) pa kad uoče da je netko od susjeda bacio kvrgu smeća u ilegalnoj vrećici odmah uzbuniti cijelo susjedstvo i otvoriti istragu. Tako bi svaki stanar bio mali "inspektor smetličić" kako bi se čim prije otkrilo sabotera i spriječilo da cijela zgrada zbog njega plati masnu kaznu.
Vremenom bi se, uz obavezno navođenje mjesta prebivališta, u službene dokumente moglo uvesti i obavezno navođenje "mjesta odlagališta", da se točno zna gdje koji građanin odlaže otpad.
Švicarski model propadne ovdje dok kažeš 'Cirih'
A kako će reagirati građani?
Od tlačenja rigoroznim pravilima nečeg krajnje jednostavnog, mnogi će se pogubiti. Iskustvo uči da su mnogi švicarski, njemački, skandinavski i japanski modeli ovdje propadali dok si rekao "Cirih". Svaki taj model naš čovjek kad-tad prilagodi sebi. Jer, znate već… suvišna gnjavaža i te stvari. Vrećice za biootpad se raspadaju, one za plastiku nisu dovoljne za količinu plastičnog otpada koji danas prosječno kućanstvo gomila ko omanja tvornica, čaše od jogurta moraju se oprati prije bacanja, s papirnatih vrećica za pecivo treba skinuti onu plastičnu foliju, a nove ZG-vrećice (koje se reklamiraju po pojedinačnoj cijeni, a prodaju u paketu) usmrde se dok još ne budu pune ni do pola.
'Zagrebački' model dobar i za Napulj
Svaki ovakav kritizerski tekst nema smisla ako autor ne koncu ne dâ i neki konstruktivni prijedlog. Pa evo…
Kad novi model prikupljanja smeća rezultira nakupljanjem bijesa, svako kućanstvo ili stambena zgrada mogli bi nabaviti jednu veću bačvu pa u nju ubacivati sve svoje smeće, bez razvrstavanja. Onda sve to jednom tjedno, po mogućnosti vikendom, zapaliti. Dok su cijene energenata enormne, zimi se jednom tjedno stanari mogu ugrijati oko te bačve dok u njoj pomiješane budu cvrčale ljuske jajeta i oglodane pileće kosti, alkalne baterije, pune pelene i stiroporske kutije u kojima vam je dostavljač dovezao žilave hamburgere. Dovitljiviji građani mogu registrirati "reciklažno dvorište" (kod nas se sve može registrirati - tvrtka bez zaposlenih može se baviti veleprodajom plina) ili kućnu spalionicu otpada. U kućno reciklažno dvorište postave onu bačvu pa spaljuju otpad i drugima.
Zamislite prizor kolektivnog spaljivanja otpada u zagrebačkim dvorištima subotom! Plameni jezici obasjavaju grad koji tim danima može, radi uštede, isključiti javnu rasvjetu. Jednog dana taj bi "zagrebački" model prihvatili i drugi gradovi. Napulj, recimo.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
