Kako su se s "novim normalnim" snašli u hrvatskim vrtićima, kako su reagirali roditelji, djeca, a kako odgojitelji, za Podravski je otkrila Ida Šipek, diplomirana psihologinja i ravnateljica koprivničkog gradskog vrtića Tratinčica.
"Moj osobni dojam je da smo svi prihvatili „novo normalno“ bolje i brže nego što sam zamišljala da hoćemo. To je ono izvana što vidim u ponašanju. Svakako se djeca i odrasli, svatko na svoj način, nose s tim promjenama. Ono što kod djece vidim jest da su vesela, da se druže, da idu odgojiteljima u zagrljaj. Isto tako vidim da su zbunjena kad dođem s maskom u skupinu. Roditelji su iznimno strpljivi i pravi partneri koji se pridržavaju svih naših protokola. Teško mi je jednostavno odgovoriti je li to normalno", rekla je u intervjuu Šipek.
Naglasila je da osobno tuguje za starim normalnim jer joj je kontakt jako važan u privatnom i profesionalnom životu, a to vidi i kod zaposlenika u vrtiću.
Proširuje svijest o odgovornosti
"No, vidim i jednu pozitivu stvar. Čini mi se da se proširuje svijest o odgovornosti prema sebi i drugima što mislim da je za život i odnose važno. Opet, s tom odgovornosti neki se dosta teško nose. Osjeti se konstantno neka napetost jer smo okruženi protokolima, uputama i ponašanje mora biti dosta svjesno, a ne automatizirano, što od zaposlenika zahtijeva mnogo energije, koncentracije", ističe Šipek.
Objašnjava da su vrtići arhitektonski najidealniji u obrazovnom sustavu, jer svaka skupina ima svoju kupaonicu i gotovo svaka izlaz na terasu, tako da nema probleme s održavanjem mjera higijene, susretanja djece na unutarnjem prostoru i slično.
Povjerenje u struku
Upitana koji će biti koraci ako se dogodi da neko dijete oboli od koronavirusa, naglasila je da će to ovisiti isključivo o epidemiolozima.
"Trebamo imati povjerenje u struku i vjerovati da će napraviti ono što je najbolje za sigurnost djece. Već samom prilagodbom pojavile su se prve temperature i curenje nosića. Djeca često tako reagiraju na stres. Prema uputama Zavoda za javno zdravstvo, djeca s temperaturom ili respiratornim simptomima ne mogu polaziti vrtić. Nisam sigurna kako bi to trebalo izgledati u praksi. Pedijatri u Koprivnici prekapacitirani su s brojem djece, samo dovođenje bolesnog djeteta u ambulantu povećava vjerojatnost da se još nečime zarazi. Ako pogledamo i s gospodarstvene strane, koliko će roditelji moći dobivati bolovanja svako malo? Drago mi je da ste spomenuli odgovornost, već sam ju spomenula. Ono što se vidi u društvu, vidi se i u vrtiću, a to je da se često traži od nekog drugog da preuzme odgovornost, da odluči umjesto njih samih kako ne bi sami sebe krivili zbog posljedica odluka. S obzirom na to da je u javnosti toliko kontradiktornih informacija, nesigurnost u sebe i vlastite procjene još je izraženija. Ali želim ohrabriti roditelje. Oni najbolje poznaju svoje dijete i već može povezati kada je neko curenje nosa prehlada, a kada neki dug i jak kašalj može biti nešto drugo", objanila je.
"Ono čega se bojim je da roditelji zbog nesigurnih uvjeta na poslu „skrivaju“ temperature djece sirupima. Zato je važna velika odgovornost, za svoje i za tuđu djecu. Također, tu je i zaštita naših odgojiteljica. One rade bez maski zbog razvojne dobrobiti djece. Trebamo se brinuti i štiti i njih", poručila je Šipek za Podravski.
