Dugogodišnja ravnateljica Dječjeg doma u Nazorovoj Jasna Ćurković Kelava, kaže kako je lani iz te ustanove na usvajanje otišlo tek jedno dijete. Katastrofalan je to podatak za najveći dom u Hrvatskoj i situacija koja se nikad ranijenije dogodila, jer se unatrag 15 godina prosječno posvajalo tridesetak djece godišnje. Inače, Kelava tvrdi kako je lani u cijeloj Hrvatskoj posvojeno samo 78 djece, godinu ranije njih 84 dok ih se nekad posvajalo i 120.
Razloge za loše podatke pronalazi u prečestim izmjenama Obiteljskog zakona, koji izaziva pravnu nesigurnost "u kojoj centri za socijalnu skrb ne pokreću postupke oduzimanja roditeljske skrbi biološkim roditeljima koji zanemaruju djecu".
"Boje se postupke započinjati, kako zbog novih zakonskih izmjena sve ne bi moralo ići ispočetka. U međuvremenu, djeca čekaju u institucijama, koje bi trebale biti samo prijelazno rješenje, ne i njihov stalni dom", pojašnjava nekad pomoćnica ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić.
'Sustavu bi trebao biti interes imati što više potencijalnih posvajatelja'
Kelava smatra ako postojeći Obiteljski zakon na dobar način regulira posvajanje i zaštitu djece te da ga ne treba ga mijenjati, posebice ne na najavljeni način jer bi problem bila provedba zakona.
Informacija da će izvanbračni partneri u posvajanju biti diskriminirni jer dijete mogu posvojiti samo ako postoje "opravdani razlozi na strani djeteta", za Ćurković Kelavu je ogroman korak unatrag.
"Što se posvajatelja tiče, sustavu bi trebao biti interes imati što više potencijalnih posvajatelja, kako bi onda i teže posvojiva djeca imala više šanse da dobiju svoju obitelj", napominje ravnateljica dodajući da u registru ima 500 djece za koju postoje pravni preduvjeti da budu posvojena, a da su 90 posto od toga teško posvojiva djeca, odnosno ona starija od 12 godina ili koja imaju razvojne teškoće.
Predugi rokovi za biološke roditelje
"Centri za socijalnu skrb za tu su djecu prekasno pokretali postupak oduzimanja roditeljskog prava, i to je najveći problem. Postojeći Obiteljski zakon ima jasno definirane rokove od trenutka izdvajanja djeteta iz biološke obitelji, u kojem roditelji moraju popraviti situaciju kako bi dijete opet moglo živjeti s njima. Taj rok, međutim, u sustavu se često nepotrebno produžava, roditeljima se stalno daje nova šansa, dok dijete vrijeme provodi u domu ili udomiteljskoj obitelji", napominje za Novi list Ćurković Kelava.
"Imamo u domu, primjerice, dvije djevojke koje će uskoro napuniti 18 godina, a tek su sa 15 postale posvojive. Prošle su nekoliko udomiteljskih obitelji, bile su u istima i zlostavljane, razvile su obrasce ponašanja koji nisu baš prihvatljivi, i za njih posvojitelji sigurno neće biti nađeni. Sustav ih je zakinuo za mogućnost da odrastaju u posvojiteljskoj obitelji, jer nije na vrijeme pokrenuo postupke oduzimanja roditeljske skrbi biološkim roditeljima, koji od rođenja ne funkcioniraju", upozorava ravnateljica.
Djeci neophodna obiteljska toplina i ljubav
U Nazorovoj je danas sedamdesetak mališana starosti do sedam godina. Jedna medicinska sestra ili odgajateljica u smjeni ima od petero do osmeri djece. Koliko god one bile stručne i voljele svoj posao i djecu, djeci domska skrb ne može nadomjestiti ljubav i toplinu obitelji.
"Dugotrajan boravak u instituciji štetan je za dijete, koje mora imati samo svoj dom i uzvraćenu ljubav, sredinu u kojoj će razvijati osjećaj privrženosti prema roditeljima. Institucija može, i mora biti samo prijelazno rješenje, posebno za djecu koja su visoko traumatizirana i imaju nekih poteškoća", kaže Čurković Kelava za Novi list.
