Mreža koja je zarobila Hrvatsku i paralizirala njezin razvoj polako se urušava iznutra. Posljednja žrtva rata u HDZ-u mason je Dražen Jelenić koji je preko noći morao napustiti poziciju glavnog državnog odvjetnika i to prije svega kako bi se spriječilo daljnje propitivanje utjecaja raznih tajnih društava na funkcioniranje ukupnog političkog i ekonomskog sustava.
Jednu od najmoćnijih državnih pozicija razotkriveni mason Jelenić je i dobio nakon što se pridružio opskurnoj interesnoj skupini muškaraca u pregačama, pa je gotovo nemoguće da premijer Andrej Plenković i kompanija nisu znali da je Jelenić mason. Opravdano možemo sumnjati kako mu je ta činjenica i kod Plenkovića bila jedna od najvažnijih preporuka.
I još kad se uzme u obzir da Jelenić ima vlasnički udio u tvrtki InterCapital Asset Management d.o.o., jednom od sastavnih dijelova grupe Borg - povezane direktno s hrvatskim premijerom, protiv koje je Jelenić odbaciti kaznenu prijavu, jasno je kako se iza ove tzv. masonske afere krije puno više od rata među hrvatskim masonskim ložama.
Pokušaj otimanja najjačih karata u pokeru moći
Rat HDZ-ovaca za kontrolu stranke, a time i države, tek je počeo i samo možemo poželjeti da nastave s obračunima jer je to očito jedini način da se javnost osvijesti do koje je mjere Hrvatska premrežena interesnim skupinama koje naprosto onemogućuju bilo kakav demokratski napredak.
Jer, ovi HDZ-ovi unutarstranački izbori nisu usmjereni na demokratizaciju stranke i osmišljavanje nove dugoročne politike i(li) politika nego puko nastojanje da se otmu najjače karte u pokeru moći.
Zato nijedan od tabora nije stranačkom članstvu i široj javnosti ponudio neku novu viziju HDZ-a i Hrvatske nego u programima ponavljaju opća mjesta i na prvom mjestu ističu sebe kao jedine istinske sljedbenike dr. Franje Tuđmana. Što 2020. godine znači biti sljedbenik politike dr. Franje Tuđmana?
Neosporan Tuđmanov uspjeh je osamostaljenje Hrvatske i obrana od velikosrpske agresije i zato i jest upisan u povijest kao otac nacije, ali sve drugo, način na koji je projektirao Hrvatsku, njegovo shvaćanje demokracije, građanskih i ekonomskih sloboda te vladavine prava put su koji nitko dobronamjeran danas ne bi slijedio.
Tu loše projektiranu Hrvatsku mi danas živimo i samo otklon od nje može rezultirati promjenama koje bi preokrenule negativne demografske, ekonomske, političke i društvene trendove.
Za današnje HDZ-ove korifeje osporavanje bilo kojeg dijela Tuđmanovog nasljeđa predstavlja herezu. Ali dok se u toj stranci ne pojavi lider kojem će biti neprihvatljivo autokratsko vođenje Hrvatske, kumska podjela ekonomskog plijena, partijska kontrola svih dijelova sustava - od policije, tajnih službi i DORH-a pa do medija i kulturnih institucija, HDZ neće moći biti velika stranka za koju će glasati više građana od onih čiji je opstanak pupčanom vrpcom za nju vezan niti se Hrvatska može iščupati iz gliba beznađa u kojem je zapela.
Njemački poučak s velikim pospremanjem u CDU
A kako se suočiti s pogreškama političkih očeva i donijeti napredak svojoj državi i društvu HDZ-ovci mogu jako jednostavno naučiti iz primjera njemačkih demokršćana. Kancelar Helmut Kohl, koji je ponovno ujedinio Njemačku, bio od naroda obožavan i CDU-om vladao punih 25 godina, morao je otići zbog korupcije i crnih stranačkih fondova. Iako su je nazivali "Kohlovom djevojčicom" Angela Merkel povela je 1999. godine unutarstranačku pobunu i poručila da će krenuti svojim, a ne Kohlovim putem, pa je četiri mjeseca nakon Kohlova pada, u travnju 2000-te i preuzela stranku.
Zbog krize u koju je Kohl doveo Njemačku, CDU su 1998. na vlasti smijenili SPD-ovci, ali neće trebati dugo da s Merkel s novom demokršćanskom vizijom zavlada prvo Njemačkom, a ona i Europom i svjetskom političkom scenom. Pod vodstvom Angele Merkel Njemačka se preporodila, a jedan od glavnih preduvjeta za uspjeh bilo je ekspresno uklanjanje iz političkog života svih za koje bi se samo i posumnjalo da su korumpirani.
Merkel je imala viziju i volju da Njemačku mijenja, a vizija i volja da se Hrvatsku mijenja je upravo ono što nedostaje hrvatskim demokršćanima i onima kojima se takvima smatraju. Ni Andrej Plenković ni Miro Kovač (skupa s ekipama koje predvode) nemaju ni želju ni namjeru mijenjati Hrvatsku nego samo armirati postojeće stanje. A hoće li te armiračke radove obavljati slobodni zidari, supernumerariji, vitezovi i(li) kumovi, posve je sporedno pitanje.
