"Ne mogu se sjetiti kakva sam bila prije. Tko sam bila, što sam htjela. Onda me na to podsjete prijateljice - da sam bila ambiciozna, da sam htjela biti profesorica, da sam htjela putovati i uživati u životu. Sada... Sada nisam ništa od toga. Moje ambicije su pale u vodu. Sve tone", ispričala je u potresnoj ispovijesti za Jutarnji list jedna silovana djevojka A.
Ta djevojka je i žrtva sustava koji bi joj trebao pomoći i kazniti počinitelja, ali se to još uvijek nije dogodilo. Nakon svega se sedam puta pokušala ubiti, iako joj to prije silovanja nikada nije palo na pamet. "Rezala sam se. Uzduž i poprijeko. Samo da iskrvarim. Da umrem. Ali, dragi Bog me čuva", ispričala je A. za Jutarnji list, koja si je samo tri dana prije intervjuu ponovno pokušala oduzeti život.
Maska joj je postala preteška
"Odbacila sam sve antidepresive jer smatram da nisam psihički bolesna osoba, već da imam traumu. Tablete na traumu dođu puder na prištiće. Traumu treba razraditi, a uzrok sankcionirati. I to je tako. Kao kad imate rak", kaže A. te objašnjava da nije bolesna već istraumatizirana.
"Sve žrtve nasilja, poput mene, nose masku. Kad izađem u grad, s prijateljicama, dok sjedimo i pijemo kavu, nitko ne može vidjeti što mi se događa, što je u meni. Svi vide moju masku, a meni je ta maska postala preteška", dodaje.
Upućivao prijetnje smrću
Kaže kako zbog silovanja ima tri dijagnoze te da će uskoro treći put u bolnicu. "Prvi put sam otišla mjesec dana nakon silovanja i ostala sam gotovo tri mjeseca. Bila sam hospitalizirana na psihijatriji jer nisam mogla funkcionirati. On je u međuvremenu izašao iz pritvora i preko društvenih mreža mojoj obitelji upućivao prijetnje smrću. Prijavila sam ga, tražila zabranu pristupa, ali je sud to odbio, iako to nikoga ne košta.
Drugi put sam otišla jer sam ponovno upala u depresiju i suicidalne misli. Rijetko izlazim iz kuće. Majka i dalje ponekad spava sa mnom. Noćas sam ga opet sanjala. To smeće!", govori A. koja u strahu čeka sudsku odluku.
Uplašena je, kada padne noć ne izlazi van, odustala je od potrage za poslom, iako voli raditi, posebno s ljudima, kako kaže. "Ali stvarno više ne mogu raditi. Jednostavno se bojim svega, od vas, do svog odvjetnika, bojim se."
Silovao ju je nakon što su se upoznali
Ovog ljeta ga je susrela u svojoj četvrti. "Došla sam na posao i ispovraćala se, a onda sam morala uzeti tabletu za smirenje. Ali on na tome ne staje. Nedavno me susjed pitao da što sam ja to imala s njegovim prijateljem, jer se poznaju još iz škole. Ja ga gledam, ne mogu vjerovati što me pita! Da zašto smo se mi razišli i što sam mu ja napravila? Pazite, on okolo svojim prijateljima i poznanicima priča da smo bili u nekakvoj vezi, da smo bili par i da ja živim na visokoj nozi! Gdje god se okrenem, širi tračeve o meni. Kako sam ja ovakva i onakva, kako sam ja ovo i ono.
Mi nikad nismo bili u vezi. On me silovao sat vremena nakon što sam ga upoznala. On mene uopće ne zna, ali zato dobro zna zašto to radi. Jer on traži da bude društveno prihvaćen, a ja sam društveno izopćena. On je muškarac kojem su takve stvari dozvoljene, a ja žena koja je zbog silovanja postala kurva. Zar sam ja tražila da me netko siluje? Zar sam ja to željela?", pita se A.
Zbog svega je počela mrziti grad u kojem je rođena i razmišlja o odlasku iz Hrvatske. "Jedna mi je žena iz automobila, na ulici, neka njegova prijateljica, nedavno dobacila: ‘Kurvo!’. On i dalje huška nepoznate ljude da govore protiv mene. Da uništi ono malo ljudskosti koja mi je ostala..."
Ne vjeruje više nikome
Nakon silovanja i prijatelji su se distancirali od nje, tako da nije više poželjna u njihovom društvu. Od širokog kruga prijateljica, ostalo je samo nekoliko. "To su one koje me razumiju, podržavaju, ali to nije dovoljno, zato što me ne podržava sustav koji me treba štititi. Zato ponovno odlazim u bolnicu, jer sam se opet zatvorila u kuću, imam suicidalne misli i iracionalan strah od svega... Ako postoji nešto što sam iz ovoga svega naučila, onda je to da ne vjerujem nikome, samo sebi."
Najveću pomoć nije dobila od sustava, već od jedne vršnjakinje, Mirne, mlade žene u dvadesetim godinama koja je prošla istu traumu.
"Nju su isto silovali. Rekla mi je: ‘Nije to cijeli život, nisi ti za to kriva, niti te treba biti sram’. Rekla mi je za sud, da je išlo jako sporo jer je njegov otac imao veliki utjecaj u gradu, svi su ga poznavali, ali rekla mi je i da ne gubim nadu. Ali ja se osjećam usamljeno, imam podršku obitelji i prijatelja, ali opet kao da sam sama. Institucije, odgovorna tijela, ništa! A oni su zapravo sada najvažniji", kaže A.
Sustav kao stvoren za monstrume
Dodaje kako hrvatski sustav na žrtve gleda kao na predmete, "na broj u ladici".
"Prolaziš taj odvratan ginekološki pregled, daješ iskaz nekoliko sati, mučni detalji, pa te ponovno odvode na mjesto gdje se sve to dogodilo, moraš forenzičarima objašnjavati detalje, gdje sam ja bila, gdje je bio on, kako mi je prišao, kako me svlačio, kako mi je raširio noge, zašto su mi stvari tamo ostale... Samo trauma, trauma i trauma...
Sustav je takav da uopće nema percepciju kako se netko osjeća, da se nitko od žrtava ne bi želio vratiti na mjesto silovanja... Da, on je za mene monstrum, ali sustav je takav da vas dodatno ubija, uništava svojom hladnom sporošću. Ubija vam nadu da ćete dočekati kraj, neko zrno satisfakcije. Kao da je stvoren i osmišljen za podršku tim gadovima, a ne žrtvama...", nastavlja A.
'Muškarcima je sve dozvoljeno'
Ispričala je i koliko se osjećala zgroženo na prvoj i za sada jedinoj sudskoj raspravi. Tada je doživjela strašne diskvalifikacije, manipulacije činjenicama, interpretacije događaja, svega što se dogodilo.
"Kako takvi ljudi mogu takve stvari raditi? Nije kriv on, ja sam. To je filozofija ‘za sve su krive minice, a muškarcima je sve dozvoljeno’. Ljudi su počeli na silovanja i zlostavljanja gledati kao na društveno prihvatljivo ponašanje. Postali smo društvo iskrivljenih vrijednosti, sve je izopačeno. Brinem se, pitam se, imaju li neki ljudi utjecaj na one koji rade u tom sudu, na one koji će sutra odlučivati o meni i, naposljetku, o njemu...
Dođe mi da odem na sud i sve ih pošaljem u neku stvar i dignem ruke od svega. Da odustanem, da se prestanem boriti. Jer za mene se nema vremena, ali ima se vremena za počinitelje, da se komotno brane sa slobode. Meni je moja sloboda uništena, ja živim u unutrašnjem zatvoru", kaže.
Međutim, A. ne namjerava stati dok ga ne proglase krivim i dok ga ne strpaju u zatvor. "Jer kriv je! Punoljetan je i znao je što radi. To su i vještaci utvrdili, da je bio uračunljiv, svjestan cijele situacije, i zbog toga treba kazneno odgovarati!"
Donesena pravomoćna optužnica
Iako je donesena pravomoćna optužnica prije pola godine, do danas se ništa nije dogodilo.
"Sud nešto ili nekoga čeka, iako je suđenje moglo sutradan početi. Ali ne, čeka se da ja propadam, da se ubijem, da me on i njegovi prijatelji i dalje uništavaju tračevima, da moj društveni i svaki drugi život postane crna rupa. Znam, ako ja odustanem od sebe, njemu će sigurno biti lakše", zaključuje A. za Jutarnji list.
