Ovoga je tjedna obilježeno točno 15 godina od atentata na urednika i osnivača Nacionala, Ivu Pukanića. Tog četvrtka u 18:22 nakon što je eksplodirala bomba na parkingu pokraj tadašnjeg sjedišta tjednika u staroj Vlaškoj u Zagrebu, poginuo je i njegov suradnik, direktor marketinga Nacionala Niko Franjić.
Pukanić, ili Puki kako su ga od milja zvali prijatelji i suradnici, te Franjić nikada nisu ušli u njegov novi Lexus. Pored njega, u motociklu kojeg je dovezao Željko Milovanović zvan Gavro, bila je podmetnuta eksplozivna naprava koja je uzrokovala jednu od najvećih tragedija na hrvatskoj medijskoj sceni. Tadašnji premijer Ivo Sanader u obraćanju nakon ubojstva najavio je rat organiziranom kriminalu. "Neću dopustiti da Zagreb postane Beirut", zagrmio je i dodao da neće dozvoliti da ulicama Hrvatske teče krv.
Neka pitanja vezana uz Pukanićevo ubojstvo i dalje su neodgovorena, a glavni naručitelji hladnokrvne likvidacije nepoznati. Misterijem ovog zločina u prve dvije epizode bavi se dokumentarni serijal ‘Dosje Jarak’.
Prvi dio priče o ubojstvima Ive Pukanića i Nike Franjića gledatelji RTL-a mogu pogledati u četvrtak, 2. studenog od 22.30 sati. Dan ranije, gledatelji mogu ‘Dosje Jarak’ pogledati ekskluzivno na platformi Voyo.
Projekt autorski potpisuju RTL-ovi Andrija Jarak koji je preuzeo i voditeljsku ulogu te Dario Todorović kao scenarist i redatelj. Uz njih, na 'Dosjeu Jarak' kao istraživačka novinarka radi Marijana Čikić, Lutvo Mekić direktor je fotografije, a Rudolf Sačer majstor tona. Petar Janjić je snimatelj, a Ivan Bajt je grafički dizajner. U jedinstvenu cjelinu, 'Dosje Jarak' složila je montažerka Ivana Rogić.
Jarak sa svojim timom rasvjetljuje događaje koji su prethodili, ali i uslijedili nakon nezapamćene tragedije koja je šokirala Hrvatsku. Serijal se sastoji od četiri epizode u kojima s jedinstvenim autorskim pristupom baca novo svjetlo na nezapamćene zločine u hrvatskoj povijesti.
Pukanić je, inače, prije ubojstva dobivao prijetnje smrću. Od 2005. godine uz sebe je uvijek nosio pištolj, a jedno vrijeme je bio pod policijskom zaštitom. Ona mu je ukinuta samo dva mjeseca prije nego što je ubijen.
Jednom prilikom je tvrdio da su ga pokušali likvidirati u Vlaškoj ulici, a drugi put da je na njega zapucao "visok i nabildani muškarac". Bilo je to u travnju 2008. i tada je, kako je rekao, za dlaku izbjegao smrt. Pukanić je sazvao konferenciju za medije na kojoj je otkrio da se sve dogodilo ispred njegove zgrade u Ilici 107 kada je počinitelj u njega uperio pištolj i kroz smijeh mu poručio “sad ću te ubiti”.
Pukanić se sagnuo, metak se zabio u izlog obližnje trgovine, a drugi se zaglavio u cijevi. Pukanić je iz ruksaka tada izvadio svoj pištolj i u zrak ispalio dva hica. Napadač je pobjegao, a policija nikad nije doznala tko je to pucao na Pukanića. Mediji su njegov istup nazvali senzacionalističkim te su to vidjeli kao čin samopromocije, odnosno micanje fokusa javnosti s onoga što je tih dana punilo naslovnice. A to je mučna obiteljska drama sa suprugom Mirjanom koja je eskalirala njezinom prisilnom hospitalizacijom na psihijatriju. Mnogi su tada tvrdili da je to organizirao sam Pukanić koji se pokušao spasiti objavom njezine medicinske dokumentacije u svojim novinama. To ga je zakopalo još dublje. Hrvatsko novinarsko društvo izbacilo ga je iz članstva. Kolege su ga javno prozivale, a udruge prijavljivale. On je pak mjesecima pokušavao objasniti težinu napada, povezanost s kokainom i narko mafijom, tvrdeći da i to ima veze s Mirjanom koja je, osim psihičke bolesti, ovisna i o kokainu, ali rijetko tko mu je tada vjerovao.
U listopadu te iste godine, jedne je večeri Pukanić sa suradnikom krenuo prema svom Lexusu i na mjestu poginuo.
Ivo Pukanić je bio fotograf, novinar i urednik tjednika Nacional. Odrastao je u Velikoj Gorici, a nakon srednje škole upisao je studij te diplomirao na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti gdje je upoznao suprugu Mirjanu.
U mladim se danima počeo baviti novinarstvom, a njegova prva ljubav bila je fotografija. U 70-ima je krenuo raditi kao fotoreporter, nedugo nakon zaposlio se u magazinu Start gdje je na početku veze s tadašnjom djevojkom, kasnije suprugom, objavio i njezine gole fotografije. Nešto kasnije, od 1991. radio je kao urednik u političkom tjedniku Globus.
Na početku je pisao o estradi, a kako je počeo bjesniti Domovinski rat sve je više pisao o politici. Tada su krenula poznanstva s političarima i gospodarstvenicima među kojima su neki punili stupce crne kronike svojim sumnjivim poslovima. Zbog čega su Pukanića često povezivali I s krim miljeom.
Četiri godine poslije osnovao je Nacional gdje je obnašao poziciju glavnog urednika do 2000. godine. Iste je godine dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva za istraživačko novinarstvo. Njegov rad ponovno je zapeo za oko HND-u koji mu je dodijelio godišnju nagradu za ekskluzivni intervju s generalom Antom Gotovinom koji je tada bio u bijegu od kaznenog progona pred Haaškim sudom.
Gotovina mu je tada otkrio da je spreman razgovarati s haaškim istražiteljima u Zagrebu ako mu daju status osumnjičenika. Pukaniću se bivši general nije doimao kao osoba u bijegu i koji ima strah od toga da ga uhvate. Gotovina mu je otkrio zašto se odlučio na bijeg i kako provodi dane kao bjegunac.
Kroz godine Pukanić je stekao epitet kontroverznog novinara zbog onoga o čemu je pisao. U svojim se tekstovima doticao velikih državnih i mafijaških afera, ali i događaja iz njegovog privatnog života. Mnogima je ostao u pamćenju po otkrivenoj aferi Dubrovačke banke iz 1998. godine koja je godinama bila označena kao jedan od najvećih političkih skandala u zemlji.
Nakon što su se Pukanić i Mirjana vjenčali, u braku su dobili kći Saru, a njihova je veza kasnije punila medijske stupce.
Mirjana, koja je preminula 2012., protiv njega je u travnju 2008. podnijela kaznenu prijavu za obiteljsko nasilje. Njihove bračne nesuglasice postale su javne nakon njezine prisilne hospitalizacije kojoj su svjedočili brojni hrvatski mediji. Ona ga je optuživala za bračne avanture, on nju za ovisnost o kokainu. U trenutku njegova ubojstva na sudu u Zagrebu vodila se njihova brakorazvodna parnica.
Njegovi zanimljivi odnosi s raznim ljudima podigli su buru u javnosti i nakon njegove smrti kada su u javnost dospjeli SMS-ovi s njegova telefona koji su ušli i u sudski spis. I danas se priča o tome jesu li njegove private prepiske, koje nemaju veze sa slučajem, smjele završiti na sudu. Tako je javnost doznala i za Pukanićev blizak odnos s tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem kojem je pisao da će ga netko sigurno ubiti i molio ga za pomoć. Otkrio se i zanimljiv odnos s tadašnjim predsjednikom uprave Europapress holdinga Ninoslavom Pavićem u kojem su se njih dvojica dogovarali oko cijena Globusa I Nacionala. Na listi osoba s kojima je komunicirao bili i su tadašnji visoki državni dužnosnici poput članova Vlade Ivana Šukera, Božidara Kalmete, Dragana Primorca, Biance Matković i Đurđe Adlešić, ali i oni optuženi za kriminalno djelovanje poput Dražena Golemovića.
Iz transkripata poruka vidljivo je da Pukanić od nekih traži pomoć, nudi usluge i dogovara poslove. Preko državne tajnice i nekadašnje Sanaderove desne ruke Biance Matković pokušao je dogovoriti sastanak sa Sanaderom, "ali da se ne zna". Tvrdio je da je riječ o nečemu privatnom.
U porukama, zanimljivo, nije bilo ni jednog kontakta između Pukanića i Stjepana Mesića, bivšeg hrvatskog predsjednika i njegovog velikog prijatelja. Bila je tek rijetko koja poruka razmijenjena s kolegama iz Nacionala I članovima obitelji što je javnost navelo na sumnju da su neke ključne poruke obrisane prije nego što je taj popis stigao do suda.
Poruke su otkrile i da je osnivač Nacionala sam nastojao doznati tko stoji iza prvog pokušaja atentata na njega o čemu je obavještavao Bajića.
Zbog njegovih otkrića i tekstova mnogi su kriminalci završili iza rešetaka. Pisao je i o balkanskoj duhanskoj mafiji za koju neki smatraju da ga je koštala glave.
Atentat u samom srcu glavnog grada Hrvatske šokirao je građane, službe, ali i kolege novinare koji su bili potreseni i za koje je to bio posebno šokantan slučaj.
“Moramo uzeti u obzir da je to bilo ono doba kad se Pukanića nije baš voljelo i nije mu se vjerovalo zbog javnog skandala sa suprugom čiju je medicinsku dokumentaciju objavio u Nacionalu. Nisu mu vjerovali ni pola godine ranije kad je na njega pokušan atentat. Malo tko je vjerovao da će se to na kraju ipak dogoditi. I onda kad se dogodilo, natjeralo nas je sve da se preispitamo – želimo li živjeti u državi u kojoj je tako nešto moguće ili je svojim radom želimo pokušati promijeniti”, rekla nam je Marijana Čikić koja je odradila istraživački dio posla u ‘Dosjeu Jarak’.
Hrvatsko tužiteljstvo kao glavnog posrednika Pukanićeva atentata optužilo je srbijanskog državljanina Sretena Jocića poznatijeg kao Joca Amsterdam. Jedan od najvećih srpskih, ali i balkanskih mafijaških bossova nakon suđenja je oslobođen krivnje zbog nedostatka dokaza.
U Stanka Subotića Caneta također se upiralo prstom kao u glavnog naručitelja tog ubojstva. Nacional ga je još 2001. počeo nazivati kraljem duhanske mafije, a u serijalu koji je Nacional pisao bilo je raznih prozivki na njegov račun. Tjednik ga je apostrofirao kao glavnog švercera cigareta na Balkanu. Tvrdili su da zgrće milijarde zahvaljujući svom kumu i prijatelju Mili Đukanoviću koji se desetljećima izmjenjuje na poziciji premijera, ministra i predsjednika Crne Gore. Srbija je protiv njega zbog istih sumnji podigla optužnicu, ali je u međuvremenu oslobođen krivnje. Istraživala ga je i talijanska uprava za borbu protiv mafije koja je i Pukanića zvala da svjedoči o tome što je pisao Nacional, no i ta optužnica je na kraju pala.
Akcija “Balkan Express,” u svega tjedan dana otkrila je da je za ubojstvo odgovoran Željko Milovanović koji je nabavio, dovezao i aktivirao bombu smještenu u motociklu kojeg je parkirao pokraj Pukanićevog automobila. Uhićeni su i Robert Matanić koji je, za organizaciju ubojstva dobio 35 godina, Bojan Gudurić, kao rezervni egzekutor koji je satima stajao sa snajperom na prozoru zgrade u Palmotićevoj ulici za slučaj da bomba ne eksplodira, je dobio 33, pomagači Luka Matanić i Amir Mafalani koji su “zaradili” 16 godina kazne te Slobodan Đurović koji je na kraju osuđen na 23 godine.
Dakle, ubojice Ive Pukanića, oni koji su odradili “prljavi posao” su sveukupno dobili 163 godine zatvora, ali naručitelji i nalogodavci tog zločina i dan danas nisu poznati.
Pukanić je sam znao reći da njega i njegove suradnike u Nacionalu neki vole, neki mrze, ali svi poštuju. Veliko poštovanje prema njemu i danas imaju brojni kolege novinari, reporteri i medijski djelatnici, a među njima je i Andrija Jarak. “Ivo Pukanić bi sto posto istražio moje ubojstvo i uvjeren sam da ne bi samo prepisao suhoparno policijsko priopćenje nego bi kopao po tome”, poručio je Jarak na ekskluzivnoj projekciji prve epizode novoga true crime serijala.
I sve je to bio Pukanić. Novinar koji je toliko puta donio priče koje su potresale hrvatsku javnost, koji je “kopao” po priči kad bi nanjušio dobar trag i koji se, s druge strane, javnosti zamjerio objavom vlastitog prljavog rublja i suprugine medicinske dokumentacije. Svojim se novinarskim radom mnogima zamjerio, a za to je, čini se, platio najveću moguću cijenu.
Dok neki smatraju da ga je ubila duhanska mafija, njegova obitelj tvrdi nešto potpuno suprotno. Njihove ekskluzivne ispovijesti donosi dokumentarni serijal ‘Dosje Jarak’ koji jedinstvenim autorskim pristupom baca novo svjetlo na nezapamćene zločine.
'Dosje Jarak' s prikazivanjem na RTL-u kreće u četvrtak, 2. studenog od 22.30 sati. Dan ranije, gledatelji 'Dosje Jarak' mogu pogledati ekskluzivno na platformi Voyo!
POGLEDAJTE VIDEO: Otkrio detalje o prvoj epizodi: 'Kći Sara i obitelj Pukanića vjeruju da je naručitelj ubojstva među nama, u Zagrebu
