Dok sviće zora na samom kraju Dugog otoka, svjetionik gasi svoje svjetlo, a svjetioničar otvara prozore.
56-godišnji Zvonimir 20 godina s obitelji stanuje u svjetioniku Veli rat, a 10 godina prije toga je proveo na kornatskim Sestricama gdje ne živi nitko osim svjetioničara.
"Ja sam iz Slavonije, rodom iz Davora, ali sam već 30 godina svjetioničar. Bio sam na tim pustim svjetionicima", kazao je Zvonimir Škvorčević, svjetioničar na Dugom otoku.
Nakon javljanja, djecu odveze u najbližu školu, u Božavu, i nastavi sa svjetioničarskim obvezama koje su sada ipak lakše nego kada je počinjao raditi.
"Većina svjetionika je bila na petrolej. Onda se radilo po smjenama. Tri familije su živjele, dežuralo se po noći. Obavezno te lovila svaka druga noć", dodao je Škvorčević.
VEZANE VIJESTI:
Radio je kao tokar u jednoj tvornici u Novoj Gradišci, a onda odlučio promijeniti i zanimanje i životnu sredinu.
"Malo mi je bilo nezgodno kad sam došo, kad su me vozili brodom iz Zadra s tim mojim stvarima na svjetionik jer bilo je previše kamena. Kad sam gledao oko sebe, Kornati, nema zelenila, nema ništa, sami kamen", kaže Škvorčević.
Sada je već više od pola života okružen morem i priznaje da mu je ušlo u krv.
"Zavolio sam previše more da bih se sad vratio. Jednog dana možda, ali sada sigurno ne", dodao je svjetioničar.
Sa suprugom Danijelom, koja je iz istog mjesta kao i on, upoznao se u Zadru. Ni njoj pored pučine ne nedostaje ravnica.
"Obožavam živjeti ovdje jer se ne moram počešljati, šminkati, ne trebam razmišljati o depiliranju noga. Tako, opušteno", kazala je Zvonimirova supruga Danijela Škvorčević.
Danijela održava dva svjetionička apartmana, prima goste i prodaje povrće s njihovog OPG-a, a Zvone uz poslove održavanja svjetionika zimi stigne roniti i učiti sinove ribarenju.
Večeri provode kao i sve druge obitelji osim što se Zvone oko ponoći treba popeti u kontrolu uz 183 stepenice do vrha 36-metarskog svjetionika, najvišeg na Jadranu. Jer su svjetionici mornarima u mrkloj noći uvijek jednak spas.
