Davor Rostuhar odradio je i svoj 16. dan ekspedicije.
Često me pitate kako održavam higijenu na putovanju, pa, budući da je danas veliki dan kada sam nakon 16 dana promijenio gaće, evo da malo pojasnim!
Jasno je da je na ovakvim ekspedicijama jako teško održavati higijenu, no ja se mogu pohvaliti da sam u tome puno bolji od prosječnih kolega polaraca. Većina polarnih putnika nikako ne održava higijenu. Budući da paze na svaki gram težine, obično imaju samo jedan komplet odjeće u kojem i hodaju i spavaju, a peru uglavnom samo zube. Čak i umjesto wc papira koriste snijeg, da bi i na tome uštedjeli. Moram priznati da ima i par iznimaka koji se svaki dan bace goli u snijeg da se operu. Ja sam bliže njima nego prvima.
Što se odjeće tiče, imam dva kompleta. Onaj u kojem hodam, od kvalitetnih sintetičkih materijala, kad dođem u šator skinem i stavim sušiti, a odjenem suhu i čistu robu od merino vune. Inače sva oprema koju imam, pa tako i odjeća je iznimno kvalitetna, i zapravo se ne usmrdi. Posebno donji veš i bazni sloj odjeće. Primjerice gaće „Icebraker“ koje sam nabavio u Iglusportu. Nisu jeftine, ali su zaista iznimno kvalitetne. Isprobavao sam ih na ranijim ekspedicijama, nosio sam ih i po više od 20 dana a nikad se nisu usmrdile!
Na ovu ekspediciju ponio sam čak troje takvih gaća. Bolje da za to ne saznaju drugi polarni putnici jer bi mi se rugali! Danas je prošao 16 dan, znači vremenski sam najvjerojatnije odradio prvu trećinu, pa sam odlučio trijumfalno promijeniti donji veš. I ne samo to. Odlučio sam se i istuširati sa tri litre tople vode! To mi je događaj dana!
Jedan od razloga zašto se drugi polarci ne peru, je i to što štede na gorivu, jer da bi dobio toplu vodu moraš rastopiti snijeg na benzinskom kuhalu. Inače računa se litra goriva na tri dana. Ja sam ponio 15 litara najboljeg INA-inog benzina, koji se pokazao još učinkovitiji – dakle to mi može biti dovoljno za više od 50 dana i za kuhanje i za piće i za pranje svakih nekoliko dana, a i za pranje veša ako bude potrebe.
Još jedan luksuz koji sam ponio, a za koji bi mi se drugi polarci smijali da znaju, je mala rasklopiva kamperska kadica. Ona mi služi brije svega za namakanje i pranje nogu svakih nekoliko dana, a dobro dođe i za pranje veša. Čitao sam čak da su neki polarci prali noge u loncu u kojem tope snijeg za piće, ali eto, ja sam pristojno odgojen, pa sam si ponio kadicu od 200 grama.
Nije zezancija sa gramažom. Ljudi moje konstitucije za ovakvu ekspediciju ne nose više od 120 kg stvari, a ja sam imao 135. Nakupi se svega po malo. Bez puno toga se može. Moja leđa itekako osjećaju tu težinu. Ali da idem ponovo, isto bi napravio. Ipak je lijepo imati malo luksuza u ovom ekstremnom krajoliku. Ok, možda se u normalnom životu mijenjanje donjeg veša ne smatra luksuzom, ali ovdje je sve drugačije.
I tako sam se danas, na veliki dan mijenjanja gaća, planirao i posve gol baciti u snijeg i oprati kompletan, ali vani je -15 i puše vjetar 20 čvorova, pa sam tuširanje ipak obavio u predvorju šatora. Kupanje u snijegu ću obaviti ako mi se vjetar smiluje pa odluči jedan dan ne puhati.
Dan 16
28 km
10h30' hodanja
5600 kalorija
Uzbrdica: 220 m
Ukupno 313 km
Do Južnog pola 828 km
U odnosu na plan: +22 km
Kamp 15: S 82˚20.402' / W 079˚46.309'
Temperatura: -15˚C
Vjetar: 35 kmh
Windchill: -35 ˚C
Pratite Davora na interaktivnoj karti i saznajte više o projektu na stranici njegovog ekspedicijskog dnevnika i na Facebook stranici.