Profesor s PMF-a: 'Vladina odluka o okupljanjima u crkvi je sramotna! Zašto crkva može, a ostali ne?'
Profesor na PMF-u u Zagrebu i član političke platforme Možemo Damir Bakić osvrnuo se na Vladine odluke o popuštanju epidemioloških mjera koje će ići u tri faze. Posebno mu je sporna činjenica što će se prije dopustiti vjerska okupljanja nego povratak u škole. Crkve će, podsjetimo, biti otvorene od 2. svibnja, škole od 11. lipnja dok su ostala okupljanja više od 10 osoba zabranjena do daljnjeg.
Ocijenio je da je takva odluka sramotna, skandalozna i diskirminirajuća.
Njegovu objavu na Facebooku prenosimo u cijelosti:
"Danas je Vlada predstavila program i dinamiku popuštanja mjera za sputavanje zaraze koronavirusom. Strpljivo i disciplinirano smo slijedili upute, poštivali odredbe, zaustavili i školu i proizvodnju, prijatelje i obitelj gledali samo na daljinu, učinili sve što je traženo. I konačno dočekali odluku Vlade o ublažavanju restrikcija u javnom životu ...
a ta je odluka sramotna! Ona je pravi društveni skandal i politički debakl.
Nije na javnosti, nego na ekspertima da procijene kada bi, u interesu čitave zajednice, trebalo postupno početi ublažavati mjere. No onog časa kad se uvjeti steknu, a 2. svibnja će se po mišljenju zdravstvenih vlasti steći – tog časa možemo se vratiti najvažnijem. Školi? Proizvodnji? Ne.
Crkvi!
Kako je moguće da nam je kao društvu važnije da se održe mise nego školski satovi? Kako? Tko stoji iza toga? Premijer, ministrica, sva vlast i ukupna i prosvjetna, neka izađu pred građane i medije i objasne u kojem svijetu, pod kojim to nebom je važnije Crkvi dozvoliti što školi nije dozvoljeno!
Ovo je cinično jer po dobnim i drugim značajkama upravo
populacija koja redovito posjećuje crkvene obrede je krajnje
ranjiva. Sva solidarnost, svi obziri, sva briga upravo o tom
najugroženijem dijelu društva – zar je sve to sad nevažno?
Najlošije od svega je što je ovo bezdušno prema đacima. Ne samo
nebrižno, nego baš pokazuje bit stvari: ni za đake, ni za školu,
ova vlast istinski ne brine. Jer svi koji išta o školi i đacima
znaju, dobro znaju da su sve znanje, sve učenje, svi ispiti i
ocjene, da je sve to samo pola. Druga polovica je u zajedništvu i
u pripadnosti, u podršci, u dijeljenju, u zajedničkom učenju
svega što nas se uči i svega što se od nas krije. U tome je škola
- to zna svaki učitelj, svaki roditelj i svatko tko je ikada u
školu išao.
P.S.
EP RUKOMET