"Pogledajmo gro toga ekonomsko-savjetničkog gremija: Damir Kuštrak (Hrvatska udruga poslodavaca), Ivica Mudrinić (Hrvatski telekom), Zdenko Adrović (Raiffeisenbank Austria), Ivan Ergović (Nexe grupa), Dragutin Drk (Vindija), Milan Stojanović (Siscia), Gordana Kovačević (Ericsson Nikola Tesla), Emil Tedeschi (Atlantic grupa), Veljko Ostojić (Rivijera Poreč). Doduše, možda bi bolje bilo pisati imena poduzeća na prvom mjestu, a pripadajuća osobna imena u zagradama, jer bismo tako lakše pokazali funkciju tih osoba u danom kontekstu. Njihov jedini relevantan interes, naime, interes je korporacija što ih posjeduju ili predstavljaju, pa je ružno vrijeđati ma čiju elementarnu inteligenciju zastiranjem toga notornog fakta. To će biti također njihov najizraženiji interes na Pantovčaku, dok je preostalih nekoliko imena koja nisu u direktnoj vezi s privatnim kapitalom, ovdje tako manjinski baždareno da možemo pomisliti kako je njihov utjecaj namjerno atrofiran", piše Igor Lasić na H-alteru o savjetničkom timu na polju gospodarstva stjegonoše "Nove pravednosti", predsjednika Ive Josipovića.
Predsjednik, naime, govori jedno, a čini potpuno suprotno jer se njegova nova pravednost ne odnosi "na potlačene slojeve društva, one koji rade, ali višak vrijednosti privređuju u korist vlasnika proizvodnih kapaciteta, dok sami životare i strepe nad baukom nezaposlenosti", nego na njihove gazde, one kojima "treba kritična masa nezaposlenih, kako bi tržište moglo njima u korist regulirati nisku cijenu rada".
Bolje je niti ne imenovati povjerenika radništva
Pritom je država i sve njezine razine u potpunosti opuštena: više se niti ne trudi mazati oči javnosti lažiranjem prikupljanja mišljenja znanstvenika, neovisnih analitičara, sindikalnih vođa i tek jednim eksponentom iz privatno-poduzetničkog kruga, u pitanjima gospodarstva i tek, primjerice, jednim predstavnikom HUP-a, nego idu direktno u glavu - postavljaju krupni kapital na vlast bez okolišanja.
Navodi kako je simbolično ili ne, svejedno hoće li ikada odabrati predstavnika radništva čije je ime još neizvjesno: "suštini bi predmeta bilo primjerenije da mjesto ostane upražnjeno i da 'savjetnik' ostane izvan alibija za gornju kliku i njezine prioritete".
Borba nad tokovima iste moći
Novom predsjedniku nitko nije zamjerio na imenovanju savjeta više negoli premijerka Jadranka Kosor, koja se nedugo po vijesti o Josipovićevim savjetnicima izjasnila kako ne dolazi u obzir nikakvo "paralelno ministarstvo gospodarstva", objavio je H-alter.
Kosor je "lako uočila mogućnost dvostruke linije zapovijedanja u domaćoj ekonomskoj politici, što samo potvrđuje tezu da je riječ o tek internom previranju unutar jasno ograničene sfere privatnog interesa: to se ama baš nimalo ne tiče relacije s javnim. Njezina vlada sama po sebi je sastavljena od istog materijala, s nekoliko ministara-privatnika i odnedavno silno eksponiranim savjetnikom Borislavom Škegrom, pa se ovdje radi jedino o borbi za kontrolu nad tokovima iste moći. U pravu je Kosor, a i stvarno je tijesno za dvije istovjetne centrale te vrste, osim što bi dobrodošle Josipoviću i SDP-u", navodi H-alter, iz čega se izvlači senzacionalan, logičan zaključak:
SDP i službeno desničarska stranka
SDP i formalno postaje desna stranka, što se vidi iz njihovog novog programa: uzeli bi predah od te umjereno ljevičarske platforme, na tri-četiri godine, brojeći od pobjede na sljedećim izborima, kao što su sami objasnili javnosti, a onda bi se nekako 'vratili' obrani socijalnih vrijednosti."Da tu nije riječ ni o kakvom idejnom niti ideološkom sukobu, pokazuje nam i najava novog gospodarskog programa SDP-a, koji će njime i formalno postati desničarska stranka, bez obzira na socijaldemokraciju što im ostaje u imenu. Točnije, uzeli bi predah od te umjereno ljevičarske platforme, na tri-četiri godine, brojeći od pobjede na sljedećim izborima, kao što su sami objasnili javnosti, a onda bi se nekako 'vratili' obrani socijalnih vrijednosti. Jer, njihova buduća agenda, ukratko, podrazumijeva jačanje poduzetništva i smanjivanje socijalnih davanja iz javnog budžeta, kažu, i tako sve dok se ne ostvari gospodarski rast koji bi podnio 'socijalnost države'", navodi autor.
Josipović je jednako slobodno mogao u tim uvrstiti Željka Žderića, Tomislava Horvatinčića, Ninoslava Pavića, Gorana Štroka, Stipu Gabrića itd., primjećuje, te dodaje da "Ivicu Todorića, kojeg su nedavno k sebi vabili i Kosorova i Josipović, ovdje ne navodimo samo zato jer je Damir Kuštrak, potpredsjednik uprave njegova Agrokora, rekosmo, već na Pantovčaku".
Poanta je da su poslodavci raspoređeni na svim razinama vlasti i da se njihovo nagurivanje oko SDP-a ili HDZ-a ne treba tumačiti kao da postoje dvije alternative, nego se radi o paralelizmu.
Da se bavimo perifernim stvarima, kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu, vidljivo je na odnosu prema Europskoj unijii iz koje pristiže hudi ekonomski diktat.
'Ta ne baš artikulirana zajednica europskih država, ipak je najuređenija upravo, eto, u tržišnom smislu, i generalno se od sporazuma do sporazuma kreće sve dalje u smjeru liberalno-ekonomskom, u isto vrijeme distancirajući se od mnogog demokratskog standarda. Zgodan je signal te vrste incident što nam ga je ovih dana priuštila Delegacija EU-a u Hrvatskoj, napadom na novinara HRT-a Gorana Rotima koji se u intervjuu s povjerenikom EU-a za proširenje i euro-susjedstvo Štefanom Füleom drznuo izustiti nenajavljeni upit o krizi u Grčkoj, te posljedicama iste na EU', piše portal.
