Ustavni sud je odlučio da će zaštićeni najmoprimac morati plaćati tržišnu cijenu ako ima drugu nekretninu, a riječ je o prijelomnoj odluci za obeštećenje vlasnika i zaštitu najmoprimaca.
Samo tjedan dana nakon što je Ustavni sud izmjene Zakona o najmu stanova (ZNS) ocijenio neustavnima jer je zaključio da je država, rješavajući 25 godina star problem obeštećenja vlasnika i zaštite najmoprimaca, prekomjeran teret prebacila na najmoprimce, 23. rujna jednoglasno je usvojio i ustavnu tužbu Brune Mihalića, vlasnika dvosobnog stana u centru Zagreba, koju je podnio prije šest godina u povodu presude zagrebačkoga Županijskog suda.
Ustavni je sud vlasniku Mihaliću koji nije ni na Općinskom, ni na Županijskom sudu uspio ishoditi da mu najmoprimac B. Č. plaća tržišnu cijenu najamnine dao za pravo da mu je u "osporenoj drugostupanjskoj i prvostupanjskoj presudi povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava".
Ustavni je sud ocijenio da je "pravo na zaštićenu najamninu uvjetovano ekonomskim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca vezanim uz tržišnu vrijednost druge nekretnine u njihovom vlasništvu, bez obzira je li ta nekretnina useljiva ili ne"!
Drugim riječima, sudovi u parnicama koje vode vlasnici protiv zaštićenih najmoprimaca ne mogu ignorirati druge nekretnine u vlasništvu člana njihovih obitelji. Ta činjenica ima presudan utjecaj ne samo na cijenu najamnine i de facto znači gubitak prava na zaštićenu najamninu, nego i na sam status zaštićenog najmoprimca.
To je rasplet sudskog slučaja koji je počeo prije 20 godina, a posebno je zanimljiv jer je Ustavni sud, rušeći ZNS, ukinuo i članak 6. koji definira da "prestaje pravo najmoprimca i zastićenog podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava ako on, njegov bračni drug, životni partner ili član obiteljskog domaćinstva kojega je najmoprimac dužan uzdržavati ima u vlasništvu useljiv stan ili kuću za stanovanje".
