Kad bi ošišao svojih 1000 ovaca, bilo je to u tri ili četiri prikolice pune vune. Dao bi Zdeno to za gajbu piva nekome, samo da se riješi problema. Jer u Lici se već pomalo zaboravilo kako se pletu džemperi od ličke pramenke. Zna on da takva vesta najbolje grije kad zabridi zimski vjetar, ima i on koju, ali puno je to vune od tolikog stada i bilo bi to previše džempera.
A onda je našila Dragica Jerkov iz Splita i pitala bi li prodao vunu, za što drugo nego za gnojivo. Poslušao je Zdeno, raširile se oči, jer netko je htio njegovu vunu i još da plati, a onda da od toga da napravi gnojivo i to ekološko?
„Nisam ni znao da se od vune može napraviti gnojivo! Prodao sam odmah dvije tone, dobio dvije kune po kili, za to sam uspio platiti oštrenje noževa, ljude koji su hvatali ovce, a još bi nešto novca i ostalo. Sad čekam jesen da opet pogodimo posao“, hvali se Zdeno Ramljak poslovnim dogovorom koji je pao, skoro iz vedra neba.
Zdeno kaže da ljudi nisu znali što bi s vunom, pa bi je i palili, bacali u okoliš. Sad dobivaju novu priliku i zaradit na vuni
I nije samo on zaradio, skupio je on još kojeg svog iz Korenice da dadu vunu za gnojivo pa su se ispraznile vreće i tavani od vune koja je do tad stajala - ničemu.
Ali ta ideja da netko uzima vunu, koja se sapliće po Lici ljudima kao trn u oku, za koju će mnogi krišom napraviti nedjelo i politi je benzinom i spaliti, jer što će ljudi s tolikom vunom kad se više od njih ne rade ni džemperi, a niti teluci, pape ili priglavci? A i sve je manje ljudi da ih nose.
No ono što je nekome problem, upravo Dragica Jerkov (62) vidjela je kao poslovnu priliku i to kakvu!
Prije malo više od tjedan dana u Otočcu je otvorila tvornicu za proizvodnju ekološkog organskog gnojiva od vune ličke pramenke, zaposlila već 4 ljudi, a do kraja godine planira zaposliti od 12 do 20 ljudi.
Od salona kuhinja do tvornice u Lici
Znat će ju javnost kao inovatoricu, poslovnu ženu koja drži lanac dućana Scavolini kuhinja za cijelu bivšu Jugoslaviji, pa i kao suprugu proslavljenog košarkaša Željka Jerkova.
No ideju o proizvodnju gnojiva od vune koju nitko neće posijala je prije više godina draga prijateljica, porijeklom Ličanka, Mery Ann Rukavina Cipelić iz Inicijative za održivi rast.
„Ona se pitala kako upotrijebiti vunu u ruralnim sredinama da se ona ne bi bacala, kako pritom osnažiti žene u tim krajevima? I sama sam godinama u poduzetništvu te već 20 godina radim na mentoriranju i osnaživanju žena u poduzetništvu pa se sve nekako složilo. Ideja proizvodnje ekološkog gnojiva od vune dobila je 2016. godine nagradu koju je dodijelio ured OECD-a u Hrvatskoj kao inovativni projekt i on je završio u ladici“, govori Dragica Jerkov.
Dragica Jerkov za vrijeme lockdowna razradila je poslovnu ideju izrade organskog gnojiva od vune ličkih ovaca
No sjeme znatiželje bilo je posijano, a nastupio je lockdown. Korona je zatvorila granice, a Dragica Jerkov naviknula putovati ostala je kući s viškom energije. I s jakom željom da dobru ideju oživi. S kapitalom znanja poduzetnice, mnogim poznanstvima, primila se pramenke i vune.
„Dobila sam 50-ak kilograma ovčje vune iz Otočca, poslala je u Kanadu gdje imaju stroj za peletiranje, pa kad sam dobila pelete od naše pramenke, poslala sam to u nekoliko referentnih laboratorija, jednu pošiljku i na Agronomski fakultet u Zagrebu. Podaci koje sam dobila bili su fascinantni!“, ushićeno govori Dragica Jerkov.
U laboratoriju potvrdila kvalitetu
U laboratorijima su potvrdili – gnojivo iz peleta od ovčje vune je visokodušično, prava blagodat za poljoprivrednike, čak bogatije dušikom od klasičnog ovčjeg gnojiva.
„Izmet od ovce ima tri posto dušika, a moje peletirano od ovčje vune čak 12,5 posto dušika! Bio je to toliko visoki postotak da nismo vjerovali“, govori nam poduzetnica.
No ima tu i fosfora i kalija, sve u visokim razinama pa kaže da to gnojivo hrani i biljku i obogaćuje tlo.
Nešto što je tolike godine otpad u Lici, odjednom je postao potencijal.
No mučilo ju je otkud toliko dušika u njezinim peletima pa se povezala s fakultetima, do danas je otpočela dva projekta s Agronomskim fakultetom u Zagrebu, surađuje s Veterinarskim fakultetom i drugim inovatorima, raširila je priču na ljude od struke.
I, otkud dušik?
„Kružni je to proces u kojem biljka pomoću fotosinteze 'isisava' iz zraka nutrijente. Ovca pase travu i dušik pohranjuje u dlaci, vuni u kojoj 50 posto težine otpada na dušik. I otud toliko bogatstvo dušika u peletima od ovčje vune. Kad se ovo organsko gnojivo baci na tlo, vraćamo zemlji i obogaćujemo ju nutrijentima“, objašnjava kako stvari stoje.
Splićanka među Ličanima
No doći u Liku nakon svojih saznanja i dobiti Ličane koji se bave ovčarstvom da surađuju, e bio je to novi izazov za koji nije znala kako će proći. Iskrena je, kaže da je u jednom scenariju vrtjela da će možda reći: „Došla ona iz Splita, iz dosade ne zna što će sa sobom“.
Ali…
„Došla sam u Gospić u Udrugu Pramenka, sve prezentirala, a oni su se oduševljeni! Pitali su me čak mogu li riješiti njihov problem koža pa sam rekla da ćemo jednom možda i to riješiti“, smije se naša sugovornica.
Lika i Ličani prihvatili su ovu poduzetnicu, prigrlili njezinu ideju pa je otkupila 100 tona vune i to s vrlo uskog područja Otočca, Korenice, Perušića i Gospića.
Nakupilo se dosta toga tijekom godina, bilo je vune i po ličkim štagljevima, tavanima, podrumima.
No Dragica Jerkov pazila je da vuna bude od cijepljenih ovaca, registriranih i koje prate veterinarske službe. Sve je išlo preko računa, uzimala je isključivo vunu od OPG-ova.
Sada je iza nje prva serija proizvodnje gnojiva od vune ličkih pramenki, a kako u životu ništa ne ide od prve i glatko, tako je i ona po putu naišla na problem jer je EU naredila da se sva gnojiva moraju higijenizirati.
Od problema do patenta
To znači da se moraju tretirati tako da ne prenose viruse, bakterije i svo čudo mikroskopskih bića koja izazivaju bolesti.
„A vuna je u naravi izolator pa smo izmislili stroj za higijenizaciju vune s ozonskim generatorom. I nije to loše jer uvijek postoji strah da neka bolesna ovca zaluta iz BiH u Liku. Prije nego krenemo u proizvodnju gnojiva, svu vunu higijeniziramo“, kaže Dragica Jerkov.
Ali iz kuhinje dobrih ideja stiglo je još nešto, lička vuna pokazala se sjajna kao repelent za puževe golaće.
U razgovoru nas je ova poduzetnica iznenadila pa ja odmah i objasnila: „Naš pelet tvrd je baš kao i drveni pelet koji se koristi za grijanje. Kad uđe u zemlju, nabubri kako kokica. Napravili smo repelent od vune koji je velik kao mala pahuljica koja se posipa oko biljke. Vuna je hidroskopični, usisava vodu, pa kad puž naiđe, vuna usiše njegovu sluz i on se ne može kretati. Ako padne i kiša, stvori se mali tepih oko biljaka pa puž opet ne može ići. Tada golaći jednostavno odustanu, shvate da to više nije teritorij za njih i jednostavno odu dalje“, vedro iznosi jednostavnost ideje da vuna postane i repelent za puževe golaće koji su mnogim povrtnjacima postali noćna mora.
A kad već spominje kako vuna upija vodu, ispričala je i priču kako su nekad Ličani koristili vunu za malčiranje. Ali vuna se u prirodi razgrađuje i 90 godina. Velika je muka kad se počne saplitati u plug, pa su i od toga odustali. Ali ako je vuna usitnjena do razine prašine, nema više saplitanja tijekom oranja.
„Kad gnojivo stavimo u zemlju, vuna nabubri zbog vode te se širi volumen zemlje te se kisik ponovno vraća u zemlju. Zbog bubrenja, vuna zadržava i vlagu te je potrebno 20 posto manje vode pri uzgoju kultura“, navodi Dragica Jerkov.
Velika investicija, ali obitelj je vjerovala
Dok niže ove benefite svojih eko paleta kao organskog gnojivo koje je brendirala pod imenom WooLee, pitamo i koliko je koštalo da ideju iznese iz ladice do otvorenje tvornice.
Kaže, uglavnom je uložila obiteljski novac, oko 500 tisuća eura. A što je rekao suprug Željko?
„Bez obitelji ne bih mogla. Istina, dobila sam i kredite HAMAG-a i HABOR-a s povoljnim kamatama, ali to je tek četvrtina od uloženog. Obitelj je bila uz mene, mlađi sin i vodi ovaj posao. Imam 62 godine i u tim godinama ne možete raditi ako vas nešto ne veseli, morate naći motivaciju, a što god vas veseli, onda je to užitak. Teško je biti pionir, kažu da pioniri glavom razbijaju zid te ostavljaju prostor u zidu kako bi drugi mogli proći. Puno sam se puta probudila u noći i pitala jesam li normalna, govorila si da ne znam hoću li uspjeti, a onda sam sama sebi rekla da idemo dalje i bila sam sigurna da ću uspjeti. No bilo je i to da su šanse 50 posto da neću uspjeti. Ali vodila sam se onom, da ako ne probam, da su onda šanse 100 posto da neću uspjeti“, govori iskreno o putu koji je prošla.
Proizvod je gotov, pakiraju ga u manja pakiranja jer ciljaju na povrtlare hobiste, ali planiraju se širiti i po regiji. Svi certifikati, papiri i dozvole su tu i naša sugovornica kaže da vjeruju u Liku, ovce i svoj eko proizvod koji je od otpada, vune pramenke, napravila visokovrijedan proizvod.
A s obzirom na to da sve krenulo od ovce, ličke pramenke, vratimo se Zdeni (34) i njegovim ovcama. Stado nije malo, 1000 je ovaca.
„Puno je posla, mora se voljeti ovaj posao, žrtvovati i odricati. Kad ljeti ljudi idu na more, mi ne možemo. Evo, prošlu nedjelju smo se zaletjeli do mora pa vratili. Ovca je obaveza, ujutro treba pustiti je, navečer zatvoriti i uvijek je netko s njima. Pomažu i moj djed, imam dva radnika, cijela obitelj. Treba paziti i od zvijeri, lani je vuk zaklao 15 janjaca. Dođe on svaka dva ili tri mjeseca, odnese jedno grlo pa se smiri“, prepričava nam Zdeno život u Korenici.
Zdeno pazi na svoje stado od 1000 ovaca i kaže da život nije lak i da je puno to odricanja, ali ne odustaje od svog kraja
I obitelj je tu, četvero djece, najmlađe ima, kaže nam na dan kad smo razgovarali „mjesec i deset dana“, redaju se dječica potom od četiri, šest i 10 godina. Obitelj je sreća ali i briga, što ga je zadržalo u Lici koja se nekako uvijek provlači kako kraj iz kojeg ljudi sve više odlaze. Ljubav je to prema kraju i onome što zna od malih nogu.
„Kao dijete nisam htio u vrtić, nego sam htio čuvati ovce. Lika ima prekrasna velika prostranstva i sve je više toga zapušteno. Nema omladine, zarasta sve. Ali nije život ovdje loš, može se živjeti, pa i od ovaca. Iako sam puno puta razmišljao da prijeđem samo na krave, imam i njih 100 grla, jer su krave lakše“, govori nam Zdeno.
Opet, ne da se, i dalje čuva svoje stado, a o ideji gnojiva Woolee od njegove vune ima reći samo jedno: „Dobra je to ideja, ljudi nisu znali što bi s vunom, a sad je mogu dati u proizvodnju i još zaraditi“.
POGLEDAJTE I VIDEO U Viškovu napokon nakon 30 godina počinje sanacija najveće crne eko točke
